NAPOMENA:
SADRŽAJ KOJI SLIJEDI NIJE NI PRIBLIŽNO SLIČAN NI JEDNOM DRUGOM SADRŽAJU (NA SVIJETU)
POTPUNO I DETALJNO OBJAŠNJENJE (OSJEĆAJA) SRAMA
UVOD
1
UPRAVO SVE ŠTO ZNANSTVENICI, ODNOSNO PSIHOLOZI GOVORE O SRAMU – JEDINO JE, I ISKLJUČIVO, NAGAĐANJE
PSIHOLOZI SE UOPĆE NE BAVE ČINJENICAMA O SRAMU
Kada slučajno I govore o nekoj činjenici u vezi srama – psiholozi je, kao prvo, uopće ne slijede do kraja, dakle ne uzimaju u obzir sve ono što ona govori! A kao drugo, ne brinu previše o tome da li joj se kojom od drugih tvrdnji suprotstavljaju! Zbog toga im se događa to da, prije ili poslije, I ono što je zaista činjenica – negiraju nekim (vlastitim) drugim tvrdnjama! Na kraju, iz toga proizlazi da se uopće ne bave činjenicama – a što drugim riječima znači da nisu u stanju doći do shvaćanja srama!
2
BAVLJENJE OSJEĆAJEM SRAMA OD STRANE PSIHOLOGA – PRIJE SVEGA JE U POTPUNOSTI NEZNANSTVENO
TO ŠTO PSIHOLOZI SEBI DOPUŠTAJU NEPROVJERENE TVRDNJE – A U IME ČINJENICA, DAKLE ZNANOSTI – U POTPUNOSTI JE NEZNANSTVENO
Već sama njihova tvrdnja da postoji više definicija srama – dakle, neosporno je da govore o različitim definicijama, o različitim tvrdnjama I objašnjenjima toga što je sram – izvan je okvira znanosti, odnosno, nema nikakve veze sa znanošću! U samoj biti, događa se to da svatko misli da ima dopuštenje (znanosti) da piše o sramu ono što mu paše!
BEZ IMALO PRETJERIVANJA, ISTINA O SRAMU JE JEDNAKO DALEKO OD PSIHOLOGA – KAO ŠTO JE OD BILO KOJEG OBIČNOG ČOVJEKA KOJI GOVORI O SRAMU
Ono što o sramu govore psiholozi, I ono što govore obični ljudi (kada pokušavaju svjesno odgovarati na pitanja o sramu) – jednako daleko je od stvarnosti, odnosno od činjenica, dakle od istine!
Naprosto, radi se o tome da psiholozi – jednako kao I oni ljudi koji se time uopće ne bave – nisu u stanju otići dalje od (pustog) nagađanja o tome što je sram
KADA NETKO PROČITA ONO ŠTO PSIHOLOZI PIŠU O SRAMU – NE MOŽE SE DOGODITI DRUGO NEGO DA (I DALJE) ZNA SAMO ONO ŠTO JE I PRIJE ZNAO
Koliko god netko proučavao ono što psiholozi pišu o sramu – na kraju može shvatiti samo to da zna ono što je I prije znao! Štoviše, mnoge (čudne) tvrdnje psihologa mogu ga navesti na to da njegovo shvaćanje srama bude samo još mutnije!
3
JEDNA OD OSNOVNIH TVRDNJI PSIHOLOGA JE DA O SRAMU POSTOJI NEKOLIKO DEFINICIJA – A ČIME ZAPRAVO JASNO NEGIRAJU TO DA SE BAVE ZNANOŠĆU
PSIHOLOZI VEĆ NA SAMOM POČETKU NEGIRAJU ZNANSTVENU VRIJEDNOST ONOG ŠTO PIŠU O SRAMU – TIME ŠTO (SAMI) SPOMINJU POSTOJANJE VIŠE DEFINICIJA, DAKLE VIŠE ISTINA
Psiholozi (uglavnom) jasno govore o tome da – svatko (od psihologa) ima svoju definiciju srama! I, u tome je zapravo sva istina u vezi njihovog shvaćanja srama – dakle, ne mogu se dogovoriti, odnosno usuglasiti, a zapravo naći pravu istinu, naći činjenice o sramu!
Neki psiholozi o tome istome govore na način – da je definicija srama varljiva! No, bit je u tome – da uopće nisu u stanju shvatiti što je to sram.
4
PSIHOLOZI GOVORE O NEKAKVIM POSEBNIM ISTRAŽIVANJIMA U VEZI OSJEĆAJA SRAMA – A ŠTO UKAZUJE JEDINO NA NESHVAĆANJE SRAMA
OSNOVNO JE TO DA O SRAMU NIJE POTREBNO NIKAKVO POSEBNO ISTRAŽIVANJE – NEGO JE DOVOLJNO ZBROJITI JEDAN I JEDAN, ODNOSNO POVEZATI NADASVE OČITE, I SVAKOME OČITE ČINJENICE O SRAMU
Činjenice o sramu su toliko očite – da naprosto, I doslovno, nije moguće to da ih (svaki) čovjek ne vidi I ne zna! Naime, zar postoji netko tko nije učestvovao, kao prvo, u vlastitom sramu – a kao drugo, u tuđem sramu?! Dakle, radi se o tome da je svatko imao pred sobom – štoviše, I u sebi, dakle u svojim mislima – svaki detalj o sramu! No dakako, pitanje je samo toga da li mu je, I koliko mu je važno shvatiti što je sram!
Usput rečeno, činjenice o sramu – baš kao što je I u vezi (svih) drugih osjećaja – nipošto nisu ono što čovjek želi znati o (samome) sebi! Drugim riječima – čovjek bježi od (stvarnog) shvaćanja kako srama, tako I drugih osjećaja!
5
PSIHOLOZI VOLE POVEZIVATI SRAM I KRIVNJU – A ČIME SE SAMO UDALJUJU OD SHVAĆANJA SRAMA
PREKO KRIVNJE NIJE NIKAKO MOGUĆE DOĆI DO SHVAĆANJA OSJEĆAJA SRAMA – NEGO SE SAMO UDALJITI OD NJEGA
U nedostatku činjenica, odnosno u nemogućnosti da dođu do činjenica o tome što je sram – psiholozi se hvataju (uistinu) za sve ono što im se čini da ima veze sa sramom, dakle, što je naizgled, na prvi pogled, usko vezano za sram!
Preko povezivanja krivnje I srama – moguće je samo udaljiti se od (važnih) činjenica o sramu!
Dokazivanje toga je u samoj definiciji osjećaja srama!
6
ČOVJEK NE SHVAĆA ŠTO JE SRAM – ZAISTA SAMO ZATO ŠTO BJEŽI OD ONOG ŠTO NI SLUČAJNO NE ŽELI NI POMISLITI, A KAMOLI ZNATI O SEBI
TO ŠTO ČOVJEK NE SHVAĆA SRAM – ODNOSNO TO ŠTO SE SRAMI A NE ZNA ZAŠTO – KRISTALNO JASNO POKAZUJE DA SAMO NESVJESNO I NAJPOKORNIJE ČINI ONO ŠTO OSJEĆAJ SRAMA ZAHTIJEVA OD NJEGA
Ono prvo I osnovno je to da je čovjek samo najpokorniji sluga osjećaju srama – a što je itekako očito I kristalno jasno po tome što se svatko srami a da ne zna ni što ni zašto! No, koliko god to bilo jasno I očito za shvatiti – čovjek to svakako nije u stanju prihvatiti!
Usput rečeno, kada bi to htio prihvatiti – morao bi promijeniti, bez I najmanje pretjerivanja, upravo sve ono što misli o sebi, a što neizbježno znači da bi morao promijeniti svoj život u svakom detalju! No, to je za čovjeka nemoguće – I (jedino) zbog toga mu se cijeli život svodi na to da bježi od samoga sebe, a u biti od istine o sebi!
Nego, nije stvar jedino u tome, nego u onome što je još puno gore od toga – a to je sve ono na što ta činjenica o njegovoj potpunoj pokornosti osjećaju srama kristalno jasno upućuje, dakle u tome što ta činjenica dalje govori o čovjeku!
Na kraju krajeva, ljudi sami otvoreno I potpuno jasno govore o svemu tome – odnosno o sebi, dakle o svakoj činjenici u vezi sebe! I, bez daljnjega, potpuno je nemoguće da to ne čine – pošto se naprosto (blisko) susreću sa svim tim detaljima I činjenicama! Na primjer, postoji tvrdnja da ljudi jedno misle, drugo govore, a treće rade! No, tko god da izgovara tu misao, ili pomišlja na nju – ni slučajno ne misli da se odnosi I na njega samog! Dakle, događa se bijeg od samoga sebe!
IMA LJUDI KOJI SU UVJERENI DA IMAJU VLAST NAD SRAMOM – ODNOSNO DA SE MALO SRAME,ILI ČAK NIMALO – NO, TO JE MOGUĆE SAMO UMIŠLJATI
Misliti da je moguće izbjeći I izbjegavati sram – stvar je isključivo umišljanja, odnosno potpunog neshvaćanja (osjećaja) srama!
A
OBJAŠNJENJE SRAMA U NEKOLIKO TOČAKA (ODNOSNO ČINJENICA)
1
DAKLE, PRVA I OSNOVNA ČINJENICA O SRAMU JE TA – DA OSJEĆAJ SRAMA U POTPUNOSTI UPRAVLJA ČOVJEKOM
ČOVJEK JE SAMO NAJPOKORNIJI SLUGA OSJEĆAJA SRAMA
Naprosto, događa se jedino I isključivo to – da čovjek izvršava sve ono što osjećaj srama od njega zahtijeva!
Usput rečeno, čovjek je uvjeren da može (bar donekle) upravljati svojim sramom – odnosno usprotiviti se osjećaju srama! I, čovjek to zaista ponekad – ali svakako u ograničenoj mjeri – I čini! No, da li je to zaista njegovo djelo – pošto je kristalno jasno da sam osjećaj srama djeluje na čovjeka tako da ga tjera da čini sve što god može kako se ubuduće ne bi sramio, odnosno kako bi smanjio vlastiti sram! Dakle, radi se zapravo o tome da sram postoji – u dvostrukoj ulozi! I, sva pomišljanja o nadziranju vlastitog srama – načisto su (jedino) umišljanja!
2
ŠTO TO OSJEĆAJ SRAMA MOŽE ČINITI S ČOVJEKOM – ODNOSNO ŽELJETI ČOVJEKU – NEGO DAKAKO TO DA PAZI NA NJEGA, ODNOSNO NA NJEGOV ŽIVOT
Slijedeća je činjenica ta da osjećaj srama – isključivo pomaže čovjeku! Da nije tako – odnosno, kada bi mu sram zaista I u najmanjoj mjeri odmagao – čovjek naprosto ne bi mogao opstati! Zašto? Odgovor na to pitanje je lako shvatljiv u samoj definiciji osjećaja srama – a koja se neizbježno odnosi na njegov opstanak.
3
SLIJEDI ČINJENICA DA SE ČOVJEK SRAMI – JEDINO I ISKLJUČIVO ZATO ŠTO SE PITA ŠTO NETKO DRUGI MISLI O NJEMU
Naprosto, u slučaju kada bi mu bilo svejedno što netko drugi misli o njemu – čovjeku ne bi palo, odnosno ne bi mu moglo pasti na pamet da se srami!
4
DEFINICIJA OSJEĆAJA SRAMA JE U ODGOVORU NA PITANJE: ŠTO BI BILO, ODNOSNO ŠTO BI SE DOGAĐALO KADA SE ČOVJEK NE BI SRAMIO – DAKLE, KADA SE NE BI PITAO ZA MIŠLJENJE DRUGIH LJUDI
U ODGOVORU NA GORNJE PITANJE – BEZ DALJNJEGA – STOJI POTPUNO I ZAISTA DETALJNO OBJAŠNJENJE OSJEĆAJA SRAMA
Kao osnovno, na pitanje koje je postavljeno – odgovor zna, bez ikakve sumnje svatko! Tim više, odnosno lakše što su u prethodnim točkama navedene osnovne činjenice! No, to što čovjek bježi od sebe – a zapravo od istine o sebi – otežat će mu da shvati ono očito, odnosno to da bude siguran u svoj odgovor!
Bez daljnjega, radi se o najjednostavnijem mogućem pitanju – odnosno o najjednostavnijem mogućem odgovoru! Dakle, odgovor na postavljeno pitanje – a koji stoji u zaista samo jednoj jedinoj rečenici – daje potpuno jasne odgovore na sva pitanja, I o svim detaljima osjećaja srama!
PS
OVO JE SAMO NEKA VRSTA UVODNOG DIJELA U SADRŽAJ KOJI U POTPUNOSTI OPISUJE, OBJAŠNJAVA I DEFINIRA OSJEĆAJ SRAMA