NAPOMENA:
SADRŽAJ KOJI SLIJEDI NIJE NI PRIBLIŽNO SLIČAN NI JEDNOM DRUGOM – ODNOSNO, NEŠTO SLIČNO NE POSTOJI (NIGDJE) NA SVIJETU
UVOD
1
ZNANOST, ODNOSNO PSIHOLOGIJA, TVRDI DA SE OSJEĆAJI NE MOGU OBJASNITI (U POTPUNOSTI)
ZNANOST JASNO, ODNOSNO IZRIČITO TVRDI DA JE POTPUNO NEMOGUĆE OBJASNITI OSJEĆAJE (U POTPUNOSTI)
Naprosto, ako je postojanje osjećaja činjenica – a neosporno jeste – to neizbježno znači da postoje činjenice o tim činjenicama, odnosno osjećajima!
ZNANOST NIJE U STANJU OBJASNITI OSJEĆAJE – ZATO ŠTO SE UOPĆE NE BAVI (POTPUNO OČITIM) ČINJENICAMA
Psiholozi uopće ne uzimaju u obzir one zaista najočitije – I bez daljnjega svakom čovjeku znane – činjenice o osjećajima! Bit je u tome da ih predrasude – od kojih je osnovna ta da je čovjek (obavezno) uzvišeno biće – spriječavaju da se, zapravo, uopće bave činjenicama!
Primjerice, svima je potpuno jasno to da u svijetu – a što neizbježno znači među ljudima – vlada zlo! Dakako da je to jedna od najosnovnijih činjenica o čovjeku – odnosno o njegovim osjećajima! No, psiholozi je u potpunosti zanemaruju – a zapravo, ne pristaju na istinu o osjećajima (čovjeka)!
A OBJAŠNJENJA OSJEĆAJA SU – IZNAD SVEGA – JEDNOSTAVNA
1
OBJAŠNJENJA OSJEĆAJA SU IZNAD SVEGA JEDNOSTAVNA – TOLIKO DA IH I MALA DJECA RAZUMIJU, I OBAVEZNO ZNAJU
OBJAŠNJENJA OSJEĆAJA SU POTPUNO JEDNOSTAVNA – JER JE NAPROSTO RIJEČ SAMO O OPISU ONOG ŠTO ČOVJEK RADI, ODNOSNO O OPISU NJEGOVOG ŽIVOTA
Objašnjenja (svakog) osjećaja su toliko jednostavna – da ih obavezno I mala djeca znaju!
Jer naprosto, radi se samo I jedino o opisu onoga što ljudi rade iz, odnosno zbog nekog osjećaja! Dakle, riječ je samo o opisu primjera u kojima se koji osjećaj pojavljuje!
U SVAKODNEVNOM RAZGOVORU LJUDI POTPUNO JASNO GOVORE O SVAKOM OSJEĆAJU – ODNOSNO O SVAKOM DETALJU OSJEĆAJA – U SMISLU DA IH OBJAŠNJAVAJU U POTPUNOSTI
O čemu god da čovjek govori – obavezno iznosi svoje osjećaje, odnosno ne može izbjeći vlastite osjećaje! U biti, iz čovjeka govore – osjećaji!
Dakle, radi se o tome da u svojim razmišljanjima, odnosno u razgovoru – čovjek neizbježno iznosi sve moguće detalje vezane za (vlastite ili tuđe) osjećaje!
2
ČOVJEK SHVAĆA OSJEĆAJE U POTPUNOSTI – ALI (SAMO) NESVJESNO
ČOVJEK GOVORI JASNO O OSJEĆAJIMA – ODNOSNO, U POTPUNOSTI IH OBJAŠNJAVA – ALI SAMO KADA TO NE RADI IZ ŽELJE DA IH SVJESNO OBJASNI
U neobaveznom razgovoru – čovjek u potpunosti objašnjava svaki osjećaj! Dakle, govori o svakom, I onom najmanjem detalju (svakog) osjećaja!
Pa, čovjek živi osjećaje – štoviše, živi jedino I isključivo zbog osjećaja (sreće) – a što znači da su mu osjećaji najvažniji u životu! I, bez daljnjega, potpuno mu je nemoguće da u biti stalno ne govori o njima!
TO ŠTO PREPOZNAJE SVAKI OSJEĆAJ BEZ I NAJMANJEG PROBLEMA – ŠTOVIŠE, SAM IM JE DAO I NAZIVE – JASNO GOVORI DA ČOVJEK POZNAJE SVAKI OSJEĆAJ
Kao osnovno, sam čovjek je lako, bez I najmanjeg problema, uočio postojanje svih tih osjećaja, I dao im imena! I, u neobaveznom razgovoru – a što znači nesvjesno – sa savršenom točnošću prepoznaje svaki od osjećaja!
ČIM ČOVJEK POKUŠA SVJESNO OBJASNITI KOJI OSJEĆAJ – DOGAĐA MU SE DA NIJE U STANJU PRONAĆI, ODNOSNO SHVATITI, NITI JEDNU JEDINU ČINJENICU
No, kada čovjek poželi svjesno upoznati osjećaje – nije u stanju pronaći zapravo jednu jedinu činjenicu! Zašto? Pa, iz osnovnog razloga što mu zapravo ni jedna činjenica ne paše – dakle, ne zadovoljava ga, ne čini ga zadovoljnjim! Jer, sve što čovjek želi (pronaći) u svom životu – to je zadovoljstvo, odnosno sreća!
No, u objašnjenju osjećaja – zaista nema ničeg što bi čovjeka usrećilo! Dovoljno je reći samo to da je čovjek najpokorniji sluga osjećajima – pa da se isti čas shvati koliko se nezadovoljstvo za čovjeka krije u objašnjenjima osjećaja!
U OPISU OSJEĆAJA – STOJI POTPUNI I DETALJNI OPIS ČOVJEKA
U biti, događa se jedino to da čovjek (ni slučajno) ne želi objasniti osjećaje – zato što ga objašnjenje osjećaja uopće ne zadovoljava! Točnije rečeno – zato što ga zapravo nedopustivo ponižava!
Usput rečeno, čovjek sebe obavezno gleda I vidi “u najboljem mogućem svjetlu” – I potpuno mu je neprihvatljivo ikakvo drugo objašnjenje! Naprosto, u stanju je (neophodne potrebe) da sebe vidi I shvaća jedino kao nešto veliko I uzvišeno – koliko god da se radi o činjenicama, odnosno koliko god da su činjenice očite I jasne!
3
STVAR JE (SAMO) U TOME DA – ČOVJEK BJEŽI OD SHVAĆANJA OSJEĆAJA
KAKO TO DA SE NAJVEĆA VEĆINA LJUDI ZA CIJELOG SVOG ŽIVOTA JEDAN JEDINI PUT NE PITA NIŠTA O OSJEĆAJIMA – ODNOSNO, UOPĆE NEMA ŽELJU DA I NAJMANJE UPOZNA OSJEĆAJE (A ZAPRAVO SAMOG SEBE)
Čovjek živi – jedino I isključivo zbog sreće! Dokaz tome je (što je i maloj djeci je jasno) to da onaj tko nema sreće – ne želi (ni) živjeti, nema za što (drugo) živjeti!
ČOVJEK NE ŽELI PRIZNATI I PRIHVATITI ONO ŠTO MU JE VEĆ OČITO I JASNO U VEZI OSJEĆAJA – SAMO ZATO ŠTO U SUPROTNOM NE BI MOGAO BITI SRETAN
Osnovno je to da čovjek zna objašnjenja svakog osjećaja – dakako nesvjesno! Ali, kada bi to objašnjenje priznao svjesno – ni slučajno ne bi mogao biti sretan, odnosno živjeti sretno! I, to je jedini, odnosno sav razlog neshvaćanja osjećaja od strane čovjeka!
ČOVJEK BJEŽI OD TOGA DA PRIZNA POTPUNO OČITE ČINJENICE O OSJEĆAJIMA – ZATO ŠTO BJEŽI OD (PREVELIKIH) NEUGODA KOJE SU U NJIMA
Ukratko, u objašnjenju osjećaja – stoji (potpuno) objašnjenje čovjeka!
Istina o osjećajima – a zapravo o njemu samom – nije takva da bi usrećila čovjeka! Štoviše – najveća je moguća nesreća za čovjeka!
4
ČITAV ŽIVOT ČOVJEKA SE SVODI NA NJEGOV BIJEG OD SAMOGA SEBE – A ZAPRAVO SE RADI O BIJEGU OD NEUGODA, ODNOSNO OD NEUGODNIH ISTINA O NJEMU SAMOME
ŽIVOT ČOVJEKA SE (DOSLOVNO) SVODI NA BIJEG OD SVEGA ONOG ŠTO MU ČINI NEZADOVOLJSTVO – ODNOSNO, NA ŽELJU ZA ZADOVOLJSTVOM (=SREĆOM)
To što nezadovoljstvo (obavezno) znači patnju – jasno daje do znanja da ni jedan čovjek ne želi biti nezadovoljan, odnosno patiti!
Bijeg od samoga sebe – bijeg je čovjeka zapravo od neugodnih saznanja o samome sebi!Naprosto, ne postoji ta neugoda koju bi čovjek sebi (po)želio, odnosno dopustio (u stanju zdravog razmišljanja) – dakako, jer se radi o patnji!
Upravo svaki osjećaj koji čovjek posjeduje – ima za cilj jedino I isključivo zadovoljstvo, odnosno sreću! Zašto se čovjek ljuti, nada, čezne, tuguje – I koristi sve preostale osjećaje – nego zato što želi biti zadovoljan, odnosno sretan?!
ČOVJEK BJEŽI OD SVAKE NEUGODE – PA TAKO I OD NEUGODA KOJE SU U ISTINI O OSJEĆAJIMA
Najtočnije rečeno, čovjek bježi od svake neugode – koliko najviše može! Dakle, kada se bavi nečim neugodnim – radi se isključivo o tome da je prisiljen na to!
5
OBJAŠNJENJE (SVAKOG) OSJEĆAJA ČINI NIZ ČINJENICA KOJE SU NIŠTA MANJE NEGO POTPUNO NEPODNOŠLJIVE ZA ČOVJEKA
VEĆ ONO NAJOSNOVNIJE – DAKLE, TO DA JE ČOVJEK SAMO NAJOBIČNIJI, ODNOSNO NAJPOKORNIJI SLUGA OSJEĆAJIMA – U POTPUNOSTI JE NEPODNOŠLJIVO ZA ČOVJEKA, I ODBIJA GA OD (SVAKE) ISTINE O OSJEĆAJIMA
Čovjek (čak ni u znanosti) ne želi priznati tu nadasve očitu činjenicu – da je samo najpokorniji sluga osjećajima! Zašto? Naprosto, zato što bi mu prihvaćanje te činjenice – a time svakako I prihvaćanje svega onoga na što ta činjenica (potpuno) jasno upućuje – ništa manje nego u potpunosti oduzelo sreću! Naprosto, uz svijest da je to tako – više ne bi mogao, točnije ne bi smio smatrati se uzvišenim bićem, a što bi ga neizbježno dovelo do toga da bi u potpunosti izgubio volju za život!
ČOVJEK JE – SAMO (NAJOBIČNIJA) IGRAČKA OSJEĆAJIMA
Čovjek itekako zna – I ponekad jasno I izričito govori – da se osjećaji igraju, odnosno poigravaju njime, njegovim životom!
Naprosto, ponašanje čovjeka, I čitav njegov život – djelo(vanje) je osjećaja! U samoj biti, čovjeku se u životu ne događa ništa drugo – nego jedino to da se ili osjeća nezadovoljan, ili je zadovoljan! Odnosno, sve ono čime se u svakom trenutku bavi je to da se bori protiv nezadovoljstva – protiv toga da bude nezadovoljan – a za to da bude zadovoljan, a zapravo sretan! No, najvažnija činjenica u vezi toga je ta da čovjek nikad nije odlučivao, ili poželio da bude tako – nego je naprosto prisiljen, dakako samim osjećajima, da to čini, I da zapravo bude samo igračka osjećajima!
KAKO DA ČOVJEK SHVATI IŠTA O OSJEĆAJIMA – KADA SE JOŠ NIJE USPIO PITATI NI ONO PRVO I NAJVAŽNIJE PITANJE O NJIMA: DA LI IH UOPĆE ŽELI
Čovjek se nikada (još) nije ni pitao da li uopće želi osjećaje – kao niti to da li uopće želi sreću za glavni cilj u svom životu! Naprosto – I osjećaji I sreća su mu zadani, odnosno u potpunosti nametnuti! Dakle, čovjek prihvaća I poštuje (vlastite) osjećaje – a da se pri tom još nikad nije pitao da li ih uopće želi, I što zapravo želi! Štoviše, prisiljen je (čak) na to da mu osjećaji I sreća budu najvažniji, odnosno važniji od svega drugog u životu!
DOSLOVNO, ČOVJEK NE SMIJE ZNATI ISTINU O OSJEĆAJIMA, ODNOSNO O SEBI – JER MU TO NE DOPUŠTAJU SAMI OSJEĆAJI, ODNOSNO ŽELJA ZA SREĆOM
Čovjeku je od strane samih osjećaja zabranjeno da shvati osjećaje – točnije, to da (samo) prihvati I prizna potpuno očite činjenice o njima! Bit je u nezadovoljstvu čovjeka! Naime, čovjek je stalno I vječito nezadovoljan – I u stanju je učiniti sve što može kako bi izbjegao novo nezadovoljstvo! Dakle, to što čovjek želi samo to da bude sretan u životu – dovodi ga do toga da cijeli život bježi od samoga sebe, odnosno od neugodnih istina koje mu donose nezadovoljstvo!
6
POSTOJANJE LAŽI, UMIŠLJANJA I ZAVARAVANJA NIJE STVAR NEKE SLUČAJNOSTI, ILI VOLJE ČOVJEKA – NEGO JE STVAR OPSTANKA
NAPROSTO, ČOVJEK NE BI MOGAO PREŽIVJETI – DAKAKO, TOLIKO NEZADOVOLJSTVO – KADA BI LAKO PRIHVAĆAO ISTINU
Sva bit je u tome da je laž (umišljanje I zavaravanje) jedno od sredstava, odnosno načina čovjeka koji mu pomaže u tome da bude dovoljno sretan, odnosno da bude manje nezadovoljan, dakako životom! Dakle, čovjek laže zato što je natjeran – odnosno, što je pritisnut nezadovoljstvom!
Čovjek laže – kako sebe tako I druge – a da mu pri tom zapravo uopće nije važno da li se radi o laži, nego je jedino I isključivo sabran na to da ne bude previše, točnije neizdrživo nezadovoljan! Ili, s druge strane gledano – jedini cilj mu je da ostvari zadovoljstvo, odnosno sreću! To što (svakome znano) u svijetu vlada laž I prijevara – odnosno, jednom riječju zlo – jasno ukazuje da nije drugačije, niti da može biti drugačije!
Dakle, život ljudi se odvija isključivo s obzirom na želju svakog pojedinca da ostvari što više zadovoljstva, odnosno sreće – a što znači bez obzira na istinu! I, ta nevažnost istine – dovodi do vladavine zla (među ljudima)!
7
SVAKI POJEDINAC (NEUPITNO JE) ŽELI JEDINO TO DA BUDE SRETAN – NO NAŽALOST, TO ZNAČI DA ISTINA ZAPRAVO UOPĆE NIJE VAŽNA
SREĆA JE ZA ČOVJEKA VAŽNIJA OD SVEGA – A ŠTO ZNAČI DA NE POSTOJI TA ISTINA KOJU NEĆE PREGAZITI ILI ZANEMARITI U IME SREĆE
Jednako kako je istina (najuže) povezana sa dobrim – tako je I laž (najuže) povezana sa zlom!
Naprosto, to što u svijetu, a zapravo među ljudima vlada zlo – vladavina je zapravo laži!
Nažalost, potreba čovjeka za zadovoljstvom, odnosno srećom – iznad je baš svake potrebe čovjeka za istinom!
ZAR JE TO SAMO SLUČAJNOST DA U SVIJETU – A ZAPRAVO MEĐU LJUDIMA – VLADA NOVAC
Nažalost – sreća je upravo sve ono što čovjek želi u svom životu! I, još jednom nažalost, čovjek govori istinu – zaista jedino I isključivo ako time (smatra da) postiže vlastito zadovoljstvo, odnosno sreću! Drugim riječima, ako mu neka istina stvara nezadovoljstvo – čovjek će učiniti ništa manje nego najviše što može kako bi je izbjegao!
Svijet se okreće oko novca – što je jasno I (maloj) djeci – ali ta činjenica zapravo isključuje svaku važnost istine! No, što je još gore – isključuje potrebu čovjeka za istinom!
LJUDI OBJAŠNJAVAJU OSJEĆAJE – NA NAČIN DA BUDU SRETNI
Dakle, zapravo se uopće ne radi o pokušajima da se pronađe objašnjenje osjećaja – nego da se
pronađe zadovoljstvo, odnosno sreća!
OSTALE TEME O KOJIMA PIŠEM NA SVOJOJ WEB STRANICI BAVE SE OPISIVANJEM – ODNOSNO POTPUNIM OBJAŠNJAVANJEM – SVAKOG POJEDINOG OSJEĆAJA