Na žalost, čovjek uopće ne razlikuje dobro od zla! Točnije – uopće ga ne zanima da to čini!
UVOD
NAPOMENE:
SADRŽAJ KOJI SLIJEDI NIJE NI PRIBLIŽNO SLIČAN NI JEDNOM POSTOJEĆEM (U SVIJETU)
SADRŽAJ KOJI SLIJEDI TEMELJI SE ISKLJUČIVO NA NAJOČITIJIM, ODNOSNO OPĆEPOZNATIM ČINJENICAMA – A ŠTO ZNAČI DA SE SVAKAKO RADI O ISTINI
1
ONO ŠTO PSIHOLOZI (I DRUGI ZNANSTVENICI) GOVORE O DOBRU I ZLU – DOSLOVNO – U POTPUNOSTI JE IZVAN STVARNOSTI, ODNOSNO ČINJENICA
KAO OSNOVNO, TO ŠTO UOPĆE NE SHVAĆAJU OSJEĆAJE – PSIHOLOGE (I DRUGE) SPRIJEČAVA DA IMALO SHVATE BILO KOJE PITANJE VEZANO ZA ČOVJEKA, PA TAKO I PITANJE DOBRA I ZLA
Osnovno je to da je dobro I zlo neraskidivo vezano za osjećaje čovjeka! A to znači da se čovjek oslanja na vlastite osjećaje kada ocjenjuje da li je (I koliko je) nešto dobro ili zlo!
Čak I kada čovjek preispituje da li je, I u kojoj je mjeri nešto dobro ili zlo – čak ni tada ne može izbjeći osjećaje, dakle ono što osjeća! Jer, naprosto se radi o tome da nije u stanju činiti, a zapravo misliti, protiv svojih osjećaja!
Dakle, kako da psiholozi shvate išta o dobru I zlu – kada uopće ne shvaćaju osjećaje, odnosno to da je dobro I zlo pitanje prvenstveno osjećaja čovjeka!
O DOBRU I ZLU PSIHOLOZI (I DRUGI) ISKLJUČIVO NAGAĐAJU – A ŠTO I SAMI PRIZNAJU
Prije svega, u vezi dobra I zla psiholozi sami jasno govore – da ne znaju objasniti te pojmove! Točnije, kažu da su ti pojmovi apstraktni – I da ih se stoga uopće ni ne može objasniti, odnosno definirati! No, svejedno si dopuštaju davati objašnjenja I definicije u smislu kao da shvaćaju dobro I zlo – dakle, kao da njihova (očita) nagađanja ipak nisu nagađanja!
DOBRO I ZLO NI SLUČAJNO NE MOGU BITI APSTRAKTNI POJMOVI – KAO ŠTO TO TVRDE PSIHOLOZI (I DRUGI) – POŠTO SE I DOBRO I ZLO JAVLJA ISKLJUČIVO KONKRETNO
O dobru I zlu – baš kao I u vezi svega drugog što psiholozi govore – istina je upravo potpuno suprotna! Naime, dobro I zlo nije apstraktno – niti je ikako moguće da bude apstraktno – naprosto zato što se svako dobro I zlo neizbježno događa konkretno, na djelu, sa konkretnim djelovanjem i posljedicama, odnosno vidljivo I objašnjivo u svakom detalju! Dakle, radi se o tome da je definicija dobra I zla – kao objašnjenje nečeg konkretnog, odnosno očitog I jasnog – neizbježno konkretna!
IAKO SE PONEKAD I KORISTE ČINJENICAMA U VEZI DOBRA I ZLA – PSIHOLOZI (I DRUGI) SE UOPĆE NE VODE NJIMA
Droga, cigarete, alkohol, prenajedanje, laži I prijevare, vladavina novca, odnosno zla, ratovi I ubijanja (I slično) – sve su to najosnovniji primjeri, odnosno upravo svakom znane činjenice vezane za dobro I zlo! No, iako neke od njih I spominju – psiholozi (I drugi) se uopće ne vode njima! Drugim riječima, te osnovne činjenice jasno ukazuju na postojanje mnogih drugih činjenica – a koje oni propuštaju uočiti I sagledati, iako u njima, zaista ni malo skrivena, stoji sva istina o odnosu čovjeka prema dobru I zlu, odnosno o tome što je dobro I zlo!
2
O DOBRU I ZLU – MNOGI PSIHOLOZI (I DRUGI) DAJU POTPUNO NEDOPUSTIVA OBJAŠNJENJA KOJA TEMELJE NA MORALU
SHVAĆANJEM DOBRA I ZLA PREKO (DEFINICIJE) MORALA – PSIHOLOZI DOSLOVNO IZJEDNAČAVAJU DOBRO I ZLO
Mnogi psiholozi (I neki drugi znanstvenici) objašnjavaju dobro I zlo sa stajališta morala! Dakle, tvrde da je dobro sve ono što spada u običaje, navike, norme I pravila ponašanja – a da je zlo ono što je izvan toga!
Ukratko, moral (odnosno definicija morala) potpuno otvoreno I jasno govori da zlo ne postoji u običajima, navikama, normama I pravilima ponašanja ljudi – I to bez ikakvog obzira na svima znanu, odnosno općepoznatu činjenicu da u svijetu ima bezbroj različitih običaja, navika, normi I pravila ponašanja, odnosno morala! U biti, radi se o potpuno otvorenom izjednačavanju dobra I zla – a zapravo o tome da, na kraju, ispada da je dobro I zlo što god nekome paše!
ČOVJEK UNIŠTAVA PRIRODU – POD ZAŠTITOM MORALA (ODNOSNO SHVAĆANJA DA ČINI DOBRO)
Ljudi imaju običaj I naviku, odnosno takve norme i pravila ponašanja – kojima se uništava priroda! Naprosto, ispada ništa manje nego to da je uništavanje prirode za čovjeka čisto moralni čin – dakle, činjenje nekog dobra!
MORAL JE IZMIŠLJEN TAMAN PO MJERI ČOVJEKA – ODNOSNO DRUŠTVA U KOJEM VLADA ZLO, I KOJE ŽELI SEBE SMATRATI DOBRIM
Ovo je društvo u kojem – bez ikakve sumnje – vlada zlo (s čime se slaže čak I crkva)! A to zlo je – dakako, jedino moguće – ljudsko zlo! Dakle, ta činjenica o vladavini zla kristalno jasno upućuje na to da su ljudi skloni činiti zlo – odnosno, da zlo prevladava u djelima ljudi!
Čovjek, a zapravo (cijelo) društvo, ni slučajno ne želi sebe smatrati zlim! I, da bi tako moglo biti – moral je, odnosno definicija morala, upravo idealno rješenje! Dakle, radi se o tome da čovjek svoja zla prikriva I štiti moralom – dakako, pred samim sobom!
3
PSIHOLOZI (I DRUGI) NUDE I RAZNA DRUGA TUMAČENJA DOBRA I ZLA
SHVAĆANJA DOBRA I ZLA OD STRANE PSIHOLOGA (I DRUGIH) ČISTI SU KAOS – ODNOSNO, DOPUŠTENJE DA SVATKO GOVORI ŠTO GOD MU PAŠE (A ŠTO ZNAČI BEZ IKAKVOG OBZIRA NA ČINJENICE)
Ukratko, psiholozi (I drugi) o dobru I zlu mudruju I nagađaju od toga da postoji samo dobro, a da zlo uopće ne postoji, da je život najveće dobro, a zlo sve ono što šteti živim bićima, da je zlo negacija dobra, da je (zlo) plod ograničenosti čovjeka, da je dobro u zadovoljstvu, govore o subjektivnom I objektivnom dobru I zlu, o relativnosti toga što je dobro I zlo, I slično! No, kako I sami obavezno tvrde – svim tim ne mogu objasniti dobro I zlo! Dakle, ništa manje nego zapravo sami tvrde da je to čime se bave potpuno bezvrjedno, odnosno besmisleno!
PSIHOLOZI I FILOZOFI NIKAD NE BI NI POMISLILI PISATI SVE TO (BEZVRJEDNO) ŠTO PIŠU O DOBRU I ZLU – DA SHVAĆAJU OSJEĆAJE (ČOVJEKA)
Bit je u tome da psiholozi I filozofi pišu o svim tim I tolikim nagađanjima o dobru I zlu – isključivo zbog neshvaćanja osjećaja (čovjeka)! Dakle, bave se nečime što nema nikakvog smisla! Nego, zar se zaista može pronaći smisao u tome da svatko piše I govori o dobru I zlu što god poželi?!
Ukratko, osjećaji (čovjeka) – odnosno njihova objašnjenja – daju kristalno jasne I nepobitne odgovore na sva pitanja o odnosu čovjeka prema dobru I zlu, a jednako tako I o tome što je dobro I zlo
A
NEKE OD OSNOVNIH ČINJENICA O DOBRU I ZLU
1
OSNOVNO JE TO DA ČOVJEK NE ZNA ŠTO JE DOBRO A ŠTO ZLO – (SAMO) ZATO ŠTO UOPĆE NE ŽELI RAZLIKOVATI DOBRO OD ZLA
SHVAĆANJE DOBRA I ZLA – ODNOSNO, RAZLIKOVANJE DOBRA OD ZLA – ISKLJUČIVO JE STVAR TOGA DA LI ČOVJEK TO ŽELI ILI NE
Psiholozi (I neki drugi znanstvenici) ne vide najočitiju činjenicu – a koja se izravno odnosi na osjećaje čovjeka – naime, to da (osjećaje) čovjeka uopće ne zanima to da razlikuje dobro I zlo!
Kao osnovno, shvaćanje toga što je dobro I zlo, te razlikovanje dobra od zla, za čovjeka – odnosno za njegovu moć razuma – (uglavnom) ne predstavlja nikakvu teškoću! I, sva istina je u tome da čovjek ne zna što je dobro I zlo, i ne zna razlikovati dobro od zla – jedino I isključivo zato što to ne želi znati!
ČOVJEK BJEŽI OD SHVAĆANJA I ZNANJA O TOME ŠTO JE DOBRO I ZLO
Bez I najmanje pretjerivanja – čovjek sebi uopće ne želi dopustiti da zna što je dobro I zlo! Naime, kada bi si dopustio to znanje (o dobru I zlu) – naprosto više uopće ne bi mogao živjeti život kakav želi, odnosno živi, pošto bi ga to znanje ništa manje nego u potpunosti spriječavalo u tome! Dakle, kada bi si dopustio da zaista zna što je dobro I zlo – tada se svakako ne bi više mogao uvjeriti u to da je primjerice droga, pušenje, prenajedanje, laž I prijevara, uništavanje prirode, ratovi, pa čak I sama ljutnja (I slično) nešto dobro, odnosno nekakvo dobro! Drugim riječima, I najtočnije rečeno, više si ne bi mogao dopustiti da čini zlo – u ime dobra!
ČAK SE NI INSTITUCIJE PRAVDE – A ŠTO POTPUNO JASNO I IZRIČITO TVRDE NJIHOVI PREDSTAVNICI – NE BAVE PRAVDOM, DAKLE DOBRIM I ZLOM
Naprosto, radi se o tome da predstavnici institucija pravde javno (na TV) tvrde doslovno to da se ne bave pravdom – dakle dobrim I zlom – nego zakonima!
Nije li to previše čudno što čak I oni koji su zaduženi da se bave dobrim I zlom – uopće to ne rade?! Usput rečeno, potpuno je nezamislivo da je takvo što moguće! No, moguće je – na način da čovjek bježi od samoga sebe, odnosno od istine (o sebi I svom životu)!
2
ČOVJEK BJEŽI OD POTPUNO OČITIH ČINJENICA O TOME ŠTO JE DOBRO I ZLO – A ŠTO ZNAČI NAPROSTO TO DA SE LAŽE I ZAVARAVA U VEZI TOGA
OSNOVNO JE TO DA ČOVJEK SAMOG SEBE LAŽE I ZAVARAVA O TOME ŠTO JE DOBRO I ZLO – I TO BEZ IKAKVOG OBZIRA KOLIKO ČINJENICE BILE OČITE
Najtočnije rečeno, čovjek bježi od očitih činjenica o dobru I zlu – najviše koliko može! Bez inajmanje pretjerivanja, ne želi ni slučajno znati što je dobro I zlo – unatoč tome što mu se odgovori u vezi toga silom nameću! Dakle, iako točno I najtočnije zna da je primjerice droga, cigarete, alkohol, laž I prijevara, prenajedanje, uništavanje prirode, ratovi I ubijanja (I slično) zlo – uspijeva se uvjeriti da je to (zlo) ipak dobro!
ČOVJEK SE USPIJEVA ZAVARAVATI DA ČINI DOBRO – ČAK I U VEZI NAJOČITIJEG I NAJVEĆEG ZLA KOJE ČINI
Osnovno je to da ne postoji toliko očita činjenica o tome da je nešto dobro ili zlo – a od koje čovjek nije u stanju pobjeći, odnosno lagati se I ponašati kao da uopće nije tako!
Bez ikakve sumnje, čovjek uništava prirodu iz uvjerenja da čini dobro – iako itekako jasno, a zapravo najtočnije zna da time čini najveće moguće zlo, odnosno da čini protiv vlastitog života I opstanka! Naime, uvjerava se da uništava prirodu u ime napretka, I ništa manje nego iz plemenitih razloga I ciljeva, zato da nahrani (I) gladne I siromašne! Dakle, uvjeren je u svoje dobre namjere unatoč tome što je kristalno jasno da nikakav napredak ne može biti razlog ni opravdanje za samouništavanje, I unatoč tome što se zna da je novac, odnosno pohlepa jedini razlog uništavanja prirode! Na kraju krajeva, hrane se proizvodi I više nego dovoljno da se nahrani gladne I siromašne – a ispada da se taj višak hrane baca, I da je činjenica da u svijetu ima sve više gladnih I siromašnih!
Ukratko, da bi mogao katastrofalno uništavati prirodu – čovjek se neizbježno mora ništa manje nego jednako katastrofalno lagati I zavaravati u vezi toga što je dobro, a što zlo!
3
SVA BIT JE U TOME DA – ČOVJEK UŽIVA U ZLU
OSNOVNO JE TO DA ČOVJEK (UGLAVNOM) NAJTOČNIJE ZNA ŠTO JE DOBRO, A ŠTO ZLO – ALI DA SE UNATOČ TOME, ZBOG UŽIVANJA, OPREDJELJUJE ZA ZLO
U biti, najvažnija činjenica u vezi dobra I zla je ta da se unatoč najtočnijem shvaćanju toga što je dobro – zbog želje da uživa – čovjek odlučuje za zlo!
Dakle, čovjek kristalno jasno zna da je primjerice droga, alkohol, cigarete, laži I prijevare (I slično) – zlo! No, stvar je u tome da se (svjesno) odlučuje za zlo – dakako, zato što mu to zlo pruža uživanje!
Najtočnije rečeno, radi se o tome da čovjeka uopće ne zanima da li je nešto zlo, I da li čini zlo – nego ga zanima jedino to da uživa!
ČOVJEK PROGLAŠAVA ZLO ZA DOBRO – (SAMO) ZATO ŠTO MU ZLO PRUŽA UŽIVANJE
Naprosto, radi se o tome da čovjek namjerno, štoviše, na silu izvrće shvaćanje toga što je dobro a što zlo! Dakle, unatoč tome što najtočnije zna da se radi o zlu – uvjerava se da je riječ o dobru!
Dakle, kako da čovjek proglasi za zlo drogu, cigarete, alkohol, laži I prijevare, prenajedanje, automobile (I ostalo čime uništava prirodu), I slično – kad to za njega predstavlja osnovne oblike uživanja?!
ZAKLJUČAK:
PSIHOLOZI I FILOZOFI UOPĆE NE SHVAĆAJU NAJOČITIJU I NAJVAŽNIJU STVAR – A TO JE DA ČOVJEK BJEŽI OD SHVAĆANJA DOBRA I ZLA
Ukratko, ljudi bježe od shvaćanja dobra I zla!
Usput rečeno, to što psiholozi (I filozofi) ne vide tu, odnosno toliko očitu činjenicu, moguće je iz jednog jedinog razloga – što I sami bježe od shvaćanja dobra I zla! Dakle, dakako da dobro I zlo izgledaju kao relativni pojmovi – odnosno, izgleda kao da je nemoguće odvojiti dobro od zla – ako se ne želi za očito zlo priznati da je zlo, odnosno kada je važnije uživati I zavaravati se o tome što je dobro I zlo!
OVO JE DRUŠTVO U KOJEM SE NE MARI ZA DOBRO – A ŠTO JASNO POTVRĐUJE ČINJENICA O VLADAVINI ZLA U SVIJETU, ODNOSNO DRUŠTVU
Osnovno je to da – ljudi izbjegavaju imati bilo kakvu mjeru za dobro I zlo! Dakle, čak ni institucije pravde ne pristaju na to da imaju mjeru za dobro I zlo – a zapravo, da se bave pravdom!
Ljude ne zanimaju najočitije činjenice o dobru I zlu! Dakle, zamjenjuju dobro za zlo kako god požele, I kako god kome paše! U biti, radi se o tome da izjednačavaju dobro I zlo! To što zaista svatko sebi dopušta misliti da je u pravu – a time I da čini dobro, I da je obavezno dobar – kristalno jasno govori o tome!
Važno je naglsiti da upravo moral – odnosno shvaćanje dobra I zla preko (definicije) morala – daje to pravo ljudima! Dakle, unatoč činjenici da vlada droga, pušenje, alkohol, prenajedanje, laž I prijevara, sukobi, ratovi, ubijanja (I slično) – odnosno, unatoč tome (što je svima jasno) da vlada zlo – ljudi uspijevaju u potpunosti uvjeriti sebe u vlastite dobre namjere, a zapravo vidjeti sami sebe kao dobro!
SVOJIM IZVRTANJEM ČINJENICA O DOBRU I ZLU – PSIHOLOZI (I DRUGI) ZAPRAVO JEDINO ŠTITE ZLO, ODNOSNO, ŠTITE ČOVJEKA U TOME DA ČINI ZLO
Ukratko, time što ne ukazuju na potpuno očite činjenice, odnosno, na očita zla – a zapravo time što se ne suprotstavljaju očitom zlu čovjeka – psiholozi jedino štite zlo (čovjeka)! U biti, potiču ljude da I dalje – u ime dobra – čine zlo!
Usput rečeno, čak ne upozoravaju na zlo čovjeka što se tiče uništavanja prirode! Bez daljnjega – radi se o tome da isključivo izvrću činjenice o tome što je dobro a što zlo! Dakako, to čine zato da bi mogli ljude – a zapravo sami sebe (jer dakako, riječ je jedino I isključivo o njima samima) I svoje zlo – opisivati I prikazivati, bez I najmanje pretjerivanja, kao najveće moguće dobro!