Sloboda je – samo osjećaj! Dakle, nije moguće da postoji takva stvarnost u kojoj postoji neka druga sloboda – osim one koju čovjek osjeća!
UVOD
NAPOMENE:
SADRŽAJ KOJI SLIJEDI NIJE NI PRIBLIŽNO SLIČAN NI JEDNOM DRUGOM, ODNOSNO POSTOJEĆEM (NA SVIJETU)
SADRŽAJ KOJI SLIJEDI TEMELJI SE ISKLJUČIVO NA OPĆEPOZNATIM ČINJENICAMA – A ŠTO ZNAČI DA SE SVAKAKO RADI O ISTINI
1
BEZ SHVAĆANJA TOGA DA JE SLOBODA OSJEĆAJ – PSIHOLOZI MOGU SAMO NAGAĐATI O TOME ŠTO JE SLOBODA (A ŠTO, BEZ IMALO PRIKRIVANJA, I RADE)
PSIHOLOZE GOVORE O SLOBODI (UGLAVNOM) U SMISLU KOJA BI BILA NAJBOLJA DEFINICIJA SLOBODE – DAKLE, NE SKRIVAJUĆI DA SE RADI SAMO O NAGAĐANJU
Kao osnovno, ništa manje nego potpuno otvoreno, bez imalo prikrivanja – I to u ime znanosti – umjesto činjenicama psiholozi se bave nagađanjima u vezi toga što je sloboda (baš kao što to obavezno rade u vezi svake teme kojom se bave)!
BEZ SHVAĆANJA OSJEĆAJA – PSIHOLOZI NE MOGU ZNATI NAPROSTO AMA BAŠ NIŠTA O SLOBODI, A TO POTPUNO OTVORENO I POKAZUJU
Bez daljnjega, upravo svo objašnjenje čovjeka je – u objašnjenju (njegovih) osjećaja! No, to znači da – ne poznavajući osjećaje – psiholozi naprosto ne mogu shvatiti ama baš ništa o tome što je sloboda! Dakle, kako bi uopće bilo moguće da išta shvate – kad ne shvaćaju ono što je zaista prvo I najosnovnije: da je sloboda (samo) osjećaj!
2
SVA BIT JE U TOME DA JE ZA ČOVJEKA SLOBODA – JEDINO I ISKLJUČIVO ONO ŠTO OSJEĆA
SLOBODA JE OSJEĆAJ – ODNOSNO, TVOREVINA OSJEĆAJA (ČOVJEKA)
Najosnovnije je to da (svojom sviješću) čovjek nikad ne bi došao do riječi ili pojma slobode – odnosno do (potrebe) shvaćanja da nema slobodu ili da je ima – da sloboda nije osjećaj, da se ne radi o potrebi njegovih osjećaja! Naprosto, slobodu je, kao želju, čovjek uočio u svojim osjećajima – odnosno, riječ sloboda je naziv koji je dao svom osjećaju!
NITI POSTOJI, NITI JE MOGUĆE DA POSTOJI POJAM SLOBODE, ODNOSNO NEKA DRUGA SLOBODA – OSIM ONE KOJU ČOVJEK OSJEĆA (KOJA JE U NJEGOVIM OSJEĆAJIMA)
Naprosto, čovjek ne zna ni za koju drugu slobodu – osim za onu koju osjeća!
Osnovno je pitanje: što će čovjeku (još) neka druga I drugačija sloboda – od one koju osjeća?! Naprosto, nije moguće da postoji ni razlog ni mogućnost za to! Jer, to bi bilo u potpunosti isto kao da, primjerice, pored osjećaja ljutnje – postoji još neka druga ljutnja, odnosno pojam ljutnje! Dakle, tražiti neku slobodu izvan osjećaja slobode – bez daljnjega – zaista ne može biti drugo nego čista ludost!
PSIHOLOZI (I DRUGI) SE BAVE POJMOM SLOBODE – ISKLJUČIVO IZ RAZLOGA ŠTO UOPĆE, ODNOSNO NI U NAJMANJEM DIJELU NE SHVAĆAJU OSJEĆAJE (ČOVJEKA)
Kada bi se psiholozi I filozofi bavili činjenicama, dakle, kada bi uzeli u obzir barem ono što je najosnovnije, i svakako najočitije, odnosno općepoznato, i što, usput rečeno, I djeca obavezno znaju – naime to da je sloboda (samo) osjećaj – uopće se ne bi bavili pojmom slobode! Odnosno, kada bi shvatili da uopće nije moguće da uz bilo koji osjećaj postoji još I pojam – istog trena bi shvatili da pojam slobode ne postoji! (Usput rečeno, osjećaj slobode – kao I svaki od preostalih osjećaja – nije pojam, nego je osjećaj)!
PSIHOLOZI (I DRUGI) SAMI TVRDE DA NIJE MOGUĆE OBJASNITI POJAM SLOBODE – A ŠTO JE PAK MOGUĆE JEDINO ZATO ŠTO TAJ POJAM NITI NE POSTOJI
Tvrdnjom da nije moguće objasniti pojam slobode – u potpunosti nesvjesno, ali potpuno jasno psiholozi (I drugi) tvrde da pojam slobode ne postoji! Dakle, kako da pojam slobode postoji – kada (sami) kažu da ga u stvarnosti nije moguće pronaći?! No, na žalost, nisu u stanju shvatiti što govore – dakako, jer ih činjenice uopće ne zanimaju!
3
POTPUNO NESVJESNI DA TO ČINE – OBJAŠNJAVAJUĆI POJAM SLOBODE – PSIHOLOZI (BEZUSPJEŠNO) OBJAŠNJAVAJU OSJEĆAJ SLOBODE
SLOBODA JE – OSJEĆAJ ZADOVOLJSTVA
Općepoznato je, odnosno posve neupitno da čovjek želi slobodu – zato što mu ona donosi zadovoljstvo!
Naime, kako da psiholozi shvate išta o slobodi – kada ne shvaćaju najosnovnije: to da je sloboda osjećaj, I to da se radi o osjećaju koji daje zadovoljstvo čovjeku?! Dakle, unatoč tome što su to općepoznate činjenice – a u vezi kojih je svakako I djeci jasno da je to tako, I da ne može biti drugačije – psiholozi traže objašnjenje slobode izvan njih!
BAVEĆI SE POJMOM SLOBODE – U POTPUNOSTI NESVJESNO – PSIHOLOZI ZAPRAVO POKUŠAVAJU OPISATI OSJEĆAJ SLOBODE
Psiholozi se bave slobodom kao da se uopće ne radi o osjećaju – odnosno, bave se pojmom slobode! No, događa im se nešto čudno: to da se svako njihovo objašnjenje pojma slobode, u potpunosti očito, svodi na pokušaj da se odgovori na pitanje što bi to moglo zadovoljiti čovjeka, dakle, dati mu zadovoljstvo! A zadovoljstvo je, svima znano, osjećaj – I postoji jedino I isključivo tek uz određene druge osjećaje (koji ga stvaraju), kao što su primjerice ponos, čast, moć, a među kojima je I sloboda!
PSIHOLOZI KAŽU DA O SLOBODI IMA MNOGO TEORIJA – ODNOSNO, DA JE SVAKI ČOVJEK DRUGAČIJE ZAMIŠLJA – DAKLE, POTPUNO JASNO, A DAKAKO I POTPUNO NESVJESNO, GOVORE O OSJEĆAJU SLOBODE
Naprosto, zar postoji ikakva druga mogućnost za to da svaki čovjek drugačije zamišlja slobodu – osim te da je svatko osjeća na svoj način, dakle, da se radi o osjećaju slobode?!
ZAKLJUČAK:
KADA BI PSIHOLOZI IMALI I NAJMANJE VOLJE I ŽELJE DA RIJEŠE PITANJE SLOBODE – SVAKAKO BI IM NA PAMET PRVO PALO TO DA OBJASNE OSJEĆAJ SLOBODE
Nadasve je čudno – ali zapravo daje potpunu sliku o psiholozima (I filozofima) – to što im uopće na pamet ne pada da pokušaju objasniti osjećaj slobode, dakle baviti se prvo onime što je neupitno, odnosno onime što je općepoznata činjenica, a da poslije toga pokušaju sa pojmom slobode!
Iako je osjećaj slobode, odnosno njegovo postojanje, činjenica za koju obavezno znaju I djeca – psiholozi, posve očito, ni ne pomišljaju da se bave njime, a zapravo činjenicama (o slobodi)!