Zadovoljstvo se jako razlikuje od sreće – tvrde psiholozi – unatoč tome što je (I) sreća zadovoljstvo. No, posve je očito, radi se o neusklađenoj, odnosno čudnoj tvrdnji.
OBJAŠNJENJE ZADOVOLJSTVA I SREĆE – OD STRANE PSIHOLOGA – U POTPUNOSTI JE IZVAN STVARNOSTI
Tvrdnja psihologa da je sreća zadovoljstvo koje se jako razlikuje od zadovoljstva – nikako nije moguće da vrijedi! ! Naime, oni sami kristalno jasno opisuju sreću s jedne strane kao dio zadovoljstva, a s druge strane kao sasvim zasebno zadovoljstvo (koje je gotovo potpuno suprotno njihovom pravom zadovoljstvu).
Dakle, psiholozi ostaju čvrsto pri tome da je sreća zadovoljstvo – a iz razloga što su potpuno nesvjesni da je kristalno jasno opisuju kao dio zadovoljstva, odnosno kao zasebno zadovoljstvo.
JAKO ČUDNE TVRDNJE PSIHOLOGA – STVARAJU JAKO ČUDNE ZAKLJUČKE
Čudne tvrdnje psihologa – navode na čudne odgovore I zaključke! Odnosno, izazivaju čudna pitanja. Na primjer, kako je to moguće da postoje (takvi) osjećaji koji nemaju cijeli raspon intenziteta, jačine – odnosno da su jedino intenzivni ili pak jedino neintenzivni? Nadalje, postoji li u tom jakom, intenzivnom zadovoljstvu, koje je u sreći, uvijek jedino savršeno isti intenzitet – kao što ispada po objašnjavaju psihologa, a zapravo po tome što uopće ne objašnjavaju to pitanje – ili postoje I varijacije, odnosno malo manji, ili malo jači intenzitet? Zatim, kako to da neki psiholozi tvrde da svaki osjećaj ima cijeli raspon intenziteta (unatoč tome što u vezi sreće I zadovoljstva tvrde drugačije)? Ili, postoji li ikakva I malo jasna granica između tog jakog zadovoljstva, koje je u sreći, I onog nejakog koje je u zadovoljstvu? Ili, kako to da ne postoji redosljed vrijednosti kad su u pitanju sreća I zadovoljstvo, drugim riječima, kako to da ne postoji i manja I veća sreća – dakle to da čovjek može biti sretan I malo I više, a što obavezno uključuje cijeli raspon jačine, intenziteta sreće?
Dakle, psiholozi su svojim tvrdnjama izazvali svakako više pitanja nego što su dali odgovora – I to pitanja na koja razumni odgovori, posve očito, ne postoje!
Na kraju, upravo sve to što psiholozi govore vezano za sreću I zadovoljstvo – zaista od prve do zadnje riječi – u potpunosti je izvan stvarnosti, izvan činjenica, a zapravo izvan razuma I razumnosti.
POSTAVLJA SE PITANJE DA LI SE I PONOS I LJUBAV – KOJE PSIHOLOZI ISTO SHVAĆAJU KAO ZADOVOLJSTVO – RAZLIKUJU OD ZADOVOLJSTVA
Čudno je to što psiholozi i za ponos I ljubav tvrde da se radi o zadovoljstvu, a da se nisu sjetili da u vezi tih osjećaja mudruju prema istom pravilu, odnosno prema istoj logici kao I u vezi sreće I zadovoljstva. Dakle, nisu se sjetili odrediti da se I ponos I ljubav razlikuju od zadovoljstva, te da postoje tri, četiri, ili tko zna koliko vrsta zadovoljstava!
A što bi tek bilo zadovoljstvo ako se zna da su I veselje, radost, čast, moć, vlast, mir, itd – osjećaji u kojima čovjek osjeća, odnosno stvara zadovoljstvo?! I, što je poslije toga zadovoljstvo, a što nije?!
ZAKLJUČAK
Nije li previše čudno to što psiholozi ne zovu pravim imenom ono zadovoljstvo koje je u sreći – a koje u detalje opisuju kao zasebno zadovoljstvo, odnosno (istovremeno) kao djelomično zadovoljstvo?! I, zašto za osjećaj zadovoljstva ne koriste izraz pravo zadovoljstvo – pošto ono zadovoljstvo u sreći jasno opisuju kao krivo, točnije, kao ono koje se jako razlikuje od, očito, onog pravog zadovoljstva.
Nadalje, kako je uopće moguće podijeliti zadovoljstvo na dva dijela, I još u detalje to opisati – a na kraju uopće ne biti svjestan toga, dakle stvaranja dva zadovoljstva?!
Preočito je da psihologe ne zanima istina o osjećajima I čovjeku. Naprosto, uopće im nije važno što govore – odnosno, uopće ne provjeravaju svoje tvrdnje! Dakle, uopće ne brinu, odnosno ne znaju, što njihove tvrdnje govore, što znače, na koje zaključke upućuju.
A što se tiče pitanja sreće i zadovoljstva, odgovori su toliko su jednostavni – da jednostavniji ne mogu biti! Bez daljnjega, I svako dijete shvaća što znače I što označavaju te riječi, odnosno ti osjećaji. Štoviše, objašnjenje sreće I zadovoljstva toliko je jednostavno da često, u uobičajenom razgovoru, nije moguće izbjeći potpuno objasniti i definirati te osjećaje. No dakako, to se kod čovjeka odvija isključivo na nesvjesnoj razini.