Da li je sreća zadovoljstvo? Naime, psiholozi jasno kažu da je zadovoljstvo posve nešto drugo, nešto što se jako razlikuje od sreće.
PSIHOLOZI POKAZUJU NADMATEMATIČKE SPOSOBNOSTI
Psiholozi uspijevaju pobijediti matematiku, odnosno zakone matematike. I, čine to potpuno otvoreno, bez imalo prikrivanja, I pred cijelim svijetom.
U tvrdnji psihologa da je sreća zadovoljstvo – potpuno je neosporno – postoji čista matematika. Dakle, sreća = zadovoljstvo! No, psiholozi svojim nadmatematičkim sposobnostima – poslije toga kako su matematički izjednačili to dvoje – tvrde da to uopće nije tako, nego da se zadovoljstvo, štoviše jako, razlikuje od sreće, a time i od zadovoljstva koje čini sreću, a očito u smislu da se radi o nekom drugom zadovoljstvu! Dakle, sreća istodobno jeste osjećaj zadovoljstva – odnosno, u potpunosti je izjednačena sa zadovoljstvom, I to, neosporno, načisto matematički (sreća = zadovoljstvo) – ali se istodobno I, štoviše jako, razlikuje od, posve očito, nekog drugog zadovoljstva!
IAKO SAMI KRISTALNO JASNO TO OPISUJU – PSIHOLOZI UOPĆE NISU SVJESNI DA SU STVORILI DVA ZASEBNA ZADOVOLJSTVA, ODNOSNO DVIJE VRSTE ZADOVOLJSTVA
Osnovno je to da psiholozi tvrde da, kao prvo, sreća ima zajedničko sa zadovoljstvom (samo) to što se odnosi na ispunjenje želja – dakle, kristalno jasno ukazuju na to da je sreća samo jedan dio zadovoljstva! A kao drugo, u detalje iznose razlike sreće I zadovoljstvo u kojima, opet kristalno jasno, opisuju dva, u svemu ostalom, suprotna zadovoljstva!
Nimalo nije skriveno, osim samim psiholozima, to da prvo tvrde da je sreća zadovoljstvo, dakle, da se sreća odnosi na zadovoljstvo u potpunosti – jer tvrdnja sreća = zadovoljstvo ne može ni sučajno značiti ništa drugo nego to da se sreća odnosi na sve ono što zadovoljstvo jeste I što može biti, a ne samo na dio zadovoljstva! No, poslije toga tvrde to da se sreća razlikuje od zadovoljstva, ukazujući neosporno na to da se sreća odnosi samo na jedan dio zadovoljstva, no I na to da je sreća zasebno zadovoljstvo.
Psiholozi su, dakako, zbog nezamislive nebrige za činjenice, stvorili dva različita zadovoljstva – a da toga uopće, odnosno ni najmanje, nisu svjesni! Dakle, takvo stanje stvari (o postojanju dvije vrste zadovoljstva) uopće ne spominju, a što znači da uopće ne znaju za to – unatoč tome što kristalnom jasnoćom upravo to opisuju!
PSIHOLOZI UOPĆE NISU SVJESNI DA SU – IZ NESHVAĆANJA TOGA ŠTO GOVORE – STVORILI DVA (RAZLIČITA) ZADOVOLJSTVA
Pošto nigdje ne spominju da je sreća samo dio zadovoljstva, ili da je sreća zasebno zadovoljstvo, kao ni to da postoji neko pravo zadovoljstvo, dakle ono za koje tvrde da se razlikuje od sreće, odnosno od zadovoljstva koje je u sreći – posve je očito da psiholozi uopće ne znaju za takvo stanje stvari, a koje su stvorili oni sami, štoviše, koje kristalnom jasnoćom detaljno opisuju!
Ukratko, psiholozi su jednu riječ podijelili na pola – odnosno, stvorili su dva jako različita značenja jedne te iste riječi – kao da je to moguće! No dakako, do toga se može doći jedino nemarenjem za činjenice, a zapravo bez shvaćanja toga što se govori.
ZAKLJUČAK
Zar je to malo čudno što psiholozi, s jedne strane, ostaju pri tome da je sreća zadovoljstvo – unatoč tome što u detalje sreću opisuju kao dio zadovoljstva, no u isto vrijeme I kao zasebno zadovoljstvo – a s druge strane, što uopće, odnosno nigdje ne spominju, ne govore o tome da smatraju da postoje dva zadovoljstva, odnosno dvije vrste zadovoljstva!
Dakle, kako je to uopće moguće? Dakako, moguće je jedino zato što uopće ne znaju što govore, odnosno zato što su potpuno nesvjesni toga što govore i pišu!
Važno je reći, I naglasiti, da se svi psiholozi svijeta slažu sa navedenim objašnjenjem sreće I zadovoljstva. Dakle, svi odreda su uvjereni da je istina – nešto što je već u samim osnovama logike potpuno nemoguće. Štoviše, načisto matematički je nemoguće – a radi se o samim osnovama matematike koje se uče u prvim razredima osnovne škole.
Ukratko, psiholozi su učinili to da su jednu riječ podijelili na dva, štoviše jako, različita dijela – odnosno na dva jako različita značenja. I još – toga nisu ni najmanje svjesni!