Da li je uopće moguće živjeti sretno, odnosno biti sretan po savjetima? Psiholozi tvrde da je to moguće – iako ne skrivaju da njima samima nije ni na kraj pameti da to rade!
SVI TI SAVJETI ZA SREĆU KRISTALNO JASNO POKAZUJU DA JE CILJ I DJELOVANJE – A ZAPRAVO MISIJA PSIHOLOGA – ISKLJUČIVO PAMETOVANJE I MUDROVANJE
Kao osnovno, savjeti psihologa za sreću obuhvaćaju niz različitih skupina mudrosti, a idu sve do tvrdnje da svi ti savjeti uopće, odnosno ni malo ne vrijede! Kada se sve to sabere, može se reći da psiholozi – štoviše potpuno otvoreno, da niti najmanje to ne skrivaju – u ime znanosti negiraju svaku svoju tvrdnju, a zapravo nude jedino I isključivo pametovanje I mudrovanje!
U biti, svaki se psiholog u vezi savjeta za sreću – I to potpuno otvoreno I javno, štoviše u ime znanosti – usuđuje davati jedino I isključivo vlastito mišljenje! Pri tom dakako pobija I negira tvrdnje drugih psihologa! Na kraju, njihove tvrdnje idu sve do toga da međusobno negiraju upravo svaku svoju tvrdnju I misao.
Kristalno je jasno da to što psiholozi rade u vezi savjeta za sreću – a jednako je tako u svemu ostalom čime se bave – nema ama baš nikakve veze sa znanošću. Jer znanost se, dakako, bavi isključivo činjenicama. No psiholozi se – a da to ni najmanje ne skrivaju, odnosno da to ni najmanje nije sporno – u toj svojoj znanosti ne bave jednom jedinom činjenicom! Dakle, kojom se činjenicom to vode u vezi savjeta za sreću – odnosno koja bi to tvrdnja mogla biti činjenica – kada su, štoviše potpuno otvoreno, iznad svega drugog uočljivo, sami pobili I negirali upravo svaku svoju tvrdnju I misao?!
Bit je u tome što u tom pametovanju I mudrovanju psiholozi zapravo pobijaju upravo svaku mogućnost stvaranja činjenica, a time I znanja, odnosno znanosti! Time od znanosti, kako se kaže, prave vašar, odnosno sajam – dakle, nadasve očito, ne čine baš ništa drugo osim tog da svatko nudi I prodaje svoju vlastitu pamet cijeneći je kao najveću i najskuplju!
Dakle, I prije I poslije svega – svo djelovanje psihologa svodi se isključivo na, dakako pravo sajamsko, mudrovanje I pametovanje!
DAKAKO, SVI TI SAVJETI PSIHOLOGA ZA POSTIZANJE SREĆE – U POTPUNOSTI SU BEZVRJEDNI
Savjeti psihologa nemaju nikakvo značenje, odnosno nikakav značaj za ostvarenje (veće) sreće! To nije teško shvatiti I zaključiti – pošto psiholozi, sami između sebe, negiraju baš sve svoje tvrdnje, čime načisto u potpunosti obezvrjeđuju svaki svoj savjet.
Kao osnovno, kada se te savjete psihologa pogleda kroz stvarnost, odnosno kroz činjenice – isti čas je jasno da ih uopće nije moguće primijeniti. Kao prvo, potpuno su neshvatljivi – a iz razloga što ih se može tumačiti kako god kome paše! Primjerice samo, vezano za savjet o traženju sreće u malim stvarima – a kojeg psiholozi očito smatraju svojom najvećom I najvažnijom mudrošću, pošto ga većina njih koristi kao savjet – isti čas postavlja se pitanje koje su to male stvari, a koje nisu? A kao drugo, tko je taj koji će upravljati svojim osjećajima, odnosno, u ovom slučaju osjećajem sreće – dakle nečime o čemu, najtočnije rečeno, ne zna baš ništa?!
Na kraju, čovjek je rođen da služi vlastitim osjećajima – a što, dakako, dokazuje I time što želi biti sretan!
MISIJA PSIHOLOGA JE DA ISPADNU MUDRI I PAMETNI PRED NARODOM – A TAKAV STAV NEIZBJEŽNO DOVODI DO TOGA DA SE NADMUDRUJU I IZMEĐU SEBE
Posve očito, ni jednom psihologu nije ni najmanje stalo do činjenica – nego jedino I isključivo do titule mudrijeg I pametnijeg. Drugim riječima, razlog za to što psiholozima činjenice uopće nisu važne – odnosno, za to što im nije ni na kraj pameti da se drže jedne jedine vlastite tvrdnje – postoji jedino u želji I volji za mudrovanjem I pametovanjem!
PSIHOLOZI SU PRISILJENI NA PAMETOVANJE I MUDROVANJE – ODNOSNO NA TO DA SE (UOPĆE) NE ZANIMAJU ZA ČINJENICE
U biti, radi se o tome da psiholozi imaju neophodnu potrebu da se, umjesto činjenicama, bave time da prikazuju svoju pamet I mudrost kao posebnu I veliku. Naime, koliko god se takvo njihovo djelovanje, možda I njima samima, čini i naivno I nedopustivo – stvar je u tome što im to naprosto nameće titula znanstvenika! Odnosno uopće nije moguće da rade nešto drugo I drugačije od onog što rade, a to je da jedino mudruju I pametuju. Naime, tko će se to na ovom svijetu mučiti sa bilo čime – ako ne mora, ako može bez muke, odnosno, u ovom slučaju bez (traženja) činjenica, ostvarivati svoje ciljeve?! Bez daljnjega, posve je očito da muka vezana uz bavljenje sa činjenicama psiholozima uopće nije potrebna za to da ostvare svoje ciljeve.
Usput rečeno, svoje savjete za sreću psiholozi nazivaju iznenađujućim, tajnovitim, nevjerovatnim, I slično. No, posve je očito – I ujedno naivno I jadno – da to čine jedino I isključivo zato što na taj način vlastitu pamet I mudrost žele predstaviti kao iznenađujuću, točnije iznenađujuće veliku I posebnu, te tajnovitu, nevjerovatnu, I slično! Na kraju, više je nego očito da psiholozi od znanosti prave vašar, odnosno sajam, dakle nude vlastitu pamet I mudrost cijeneći je kao najveću I najbolju na svijetu. Dakle, nije to mala stvar za čovjeka da nudi tajnovitu, nevjerovatnu, posebnu pamet I mudrost!
ZAKLJUČAK
Prije svega treba reći da sami psiholozi negiraju bilo kakvu vrijednost vlastitih savjeta za sreću – dakako, time što međusobno negiraju upravo svaku tvrdnju koju su ponudili.
Lako je zaključiti da su savjeti psihologa za sreću, u najvećem dijelu, stvar nadmudrivanja između njih samih. Dakle, njima je najvažnije to da ispadnu mudriji I pametniji od drugih. U biti, bez imalo pretjerivanja, na djelu je natjecanje za, ništa manje nego, najveću mudrost I pamet na svijetu! Na žalost, to natjecanje se odvija neovisno o činjenicama, a time neovisno I od razuma I razumnosti!