NAPOMENA:
SADRŽAJ KOJI SLIJEDI NIJE NI PRIBLIŽNO SLIČAN NI JEDNOM DRUGOM – ODNOSNO, NEŠTO SLIČNO NE POSTOJI (NIGDJE) NA SVIJETU
UVOD
SVE ŠTO ČOVJEK U SVOM ŽIVOTU ŽELI JE – SREĆA (DAKLE, DA BUDE SRETAN)
Naprosto, uopće ne postoji drugi cilj – odnosno (neko) drugo djelovanje čovjeka – osim onog koje poduzima u ime sreće, dakle radi toga što želi biti sretan! To što čovjek ne želi ni u jednom trenutku biti nesretan – jasno govori da je to tako!
To što čovjek želi biti sretan – a da nije sam odlučio da bude tako, odnosno što uopće ne zna zašto je baš tako – jasno govori o djelovanju mehanizma u njemu!
MEHANIZAM ŽIVOTA ČOVJEKA ODVIJA SE NA NAČIN DA – RADI, GOVORI I MISLI JEDINO I ISKLJUČIVO ONO ŠTO MU NAJVIŠE PAŠE
Jedini način za čovjeka da bude sretan je – dakako, u tome da živi onako kako mu najviše paše! Dakle, da radi, govori I misli – ono što mu najviše paše!
Opis cijelog života čovjeka je u izrazu, a zapravo činjenici da – čovjek radi, govori I misli jedino I isključivo ono što mu najviše paše! Naprosto, taj izraz nepogriješivo, odnosno savršeno opisuje svaki, I najmanji detalj života čovjeka!
U biti, radi se o tome da čovjek živi po pravilu da sve bude, koliko je najviše moguće, onako kako on želi – a zapravo po zahtjevu za srećom, pošto je to jedini način da bude sretan!
ČOVJEK SHVAĆA SAMOGA SEBE, I SVIJET OKO SEBE – TOČNO ONAKO KAKO MU NAJVIŠE PAŠE
Osnovno je to da svatko ima vlastito shvaćanje kako sebe, tako I svega onog što ga okružuje, pa tako I drugih ljudi! U biti, ne postoje istovjetna shvaćanja!
Čovjek shvaća samoga sebe I svijet oko sebe – jedino I isključivo kroz želju I volju da to bude onako kako mu najviše paše! No, osnovno je to da mijenja svoja shvaćanja – dakako, kad god I kako god mu (najviše) paše!
Čovjek se ponaša, odnosno živi onako kako mu najviše paše ne zato što je on tako odlučio – jer niti nije svjestan da je to tako – nego zato što tako mora, zato što je prisiljen ponašati se prema točno određenim pravilima I zakonima, a zapravo zato što se radi o mehanizmu njegovog života!
Čovjeku se uopće, I ni slučajno, ne može dogoditi to da izađe iz mehanizma – odnosno, iz volje da govori, misli I radi ono što mu najviše paše!
Usput rečeno, to što čovjek iz trenutka u trenutak mijenja svoja mišljenja – kako o sebi tako I o svemu oko sebe – stvar je toga kako se osjeća!
MEHANIZAM SHVAĆANJA ČOVJEKA DJELUJE U ODNOSU NA TO KAKO SE OSJEĆA – A NE O TOME ŠTO SU ČINJENICE (KOLIKO GOD ONE BILE OČITE)
Čovjek razmišlja na način da (baš) sve – pa I one najočitije činjenice – tumači jedino I isključivo onako kako mu najviše paše! To mu se događa naprosto zato što njegovo mišljenje ovisi o osjećajima, o tome kako se osjeća – odnosno o tome što njegovim osjećajima u nekom trenutku najviše paše (da bude istina)! Dakle, promatra li svijet iz tuge, jada I očaja stvarnost će mu – dakle, riječ je o činjenicama – izgledati suprotne u odnosu na to kada je sretan, kada osjeća sreću! Dakle, radi se o tome da djeluje po određenom mehanizmu – a ne po nekim odlukama kojih bi se držao, ne po nečemu što želi, ne po nečemu što je sam odredio!
ČOVJEK SE VODI OSJEĆAJIMA – A NE ČINJENICAMA
Bit života čovjeka su – osjećaji! Radi se o tome da čovjek sebi dopušta osjećaje – a što znači da si dopušta da čini po osjećajima – odnosno, neizbježno dopušta da ga osjećaji vode, dakle da upravljaju njime, iako ih uopće ne poznaje! No, upravo to dopuštanje osjećaja – dopuštanje je čovjeka da bude samo mehanizam kojime upravljaju osjećaji!
ČOVJEK IMA ITEKAKO PUNO RAZUMA – ALI RAZUMOM JEDINO POMAŽE (VLASTITIM) OSJEĆAJIMA
Čovjek ima itekako puno razuma! Ali, upravo sav taj razum koristi isključivo u svrhu da se što bolje osjeća! A to znači da upravo sve što čini razumom – čini radi osjećaja (sreće), zato što želi biti sretan, a ne zbog razuma, dakle, ne zato da bi činio razumno!
Zašto u svijetu vlada zlo, nego zato što su privatni interesi – odnosno djelovanja u svrhu ostvarivanja vlastite sreće – važnije od svake razumnosti! Drugim riječima, svatko čini upravo sve što najviše može kako bi se što više obogatio – a dakako da pri tom razumnost uopće nije važna, što se predobro vidi po tome da se ljudi bogate po cijenu uništavanja planeta!
U ČOVJEKU DJELUJE MEHANIZAM KOJI VODI NJEGOV RAZUM – ISKLJUČIVO U SMJERU OSTVARIVANJA SREĆE, A NE RAZUMNOSTI
Mehanizam u čovjeku usmjerava djelovanje njegovog razuma isključivo prema tom cilju da ostvaruje sreću! Dakle, sve što čini – čovjek čini radi svog zadovoljstva, točnije zato da bi bio što zadovoljniji, a ne zbog cilja da čini razumno!
Posebno važna činjenica je ta da mehanizam po kojem čovjek djeluje razumom – ne dopušta čovjeku doslovno nikada, I zaista ni slučajno, da mu padne na pamet da mu razumnost bude cilj važniji od osobne sreće! Drugim riječima, odnosi među ljudima se odvijaju na način da je svatko važan jedino sam sebi – a što znači da su privatni interesi važniji od tuđih, odnosno zajedničkih! I, u biti, I bez daljnjega – to daje potpuno objašnjenje, odnosno definiciju postojanja zla u svijetu, a zapravo među ljudima!
PS
OVAJ SADRŽAJ JE SAMO UVOD U TEMU, ODNOSNO DJELO U KOJEM JE U DETALJE OPISANO I NEUPITNO DOKAZANO DA JE ČOVJEK SAMO MEHANIZAM