To što u svijetu vlada zlo – dakako da zapravo govori o pravdi, odnosno o tome što rade oni koji su zaduženi za pravdu! Ukratko, pravda – uopće ne postoji!
NAPOMENE:
SADRŽAJ KOJI SLIJEDI NIJE NI PRIBLIŽNO SLIČAN NI JEDNOM DRUGOM, ODNOSNO POSTOJEĆEM (NA SVIJETU)
SADRŽAJ KOJI SLIJEDI TEMELJI SE ISKLJUČIVO NA NAJJEDNOSTAVNIJIM, ODNOSNO OPĆEPOZNATIM ČINJENICAMA – A ŠTO ZNAČI DA SE RADI O ISTINI
UVOD1
OSNOVNO O PRAVDI I INSTITUCIJAMA PRAVDE
Prije svega, institucije pravde su zadužene, dakle dužne su – dakako narodu – da sprovode pravdu u društvu, odnosno među ljudima! Time što su dužne (narodu) – znači naprosto to da su ništa manje nego prisiljene da sprovode pravdu!
Osnova sve pravde, odnosno sama najosnovnija pretpostavka pravde – počiva, dakako, na tome da se ostvaruje pravda po svaku cijenu! Drugim riječima, niti postoji, niti je moguće da postoji taj razlog koji bi dopuštao institucijama pravde da – u ime pravde – djeluju nepravedno! Naprosto, ako neki razlog i postoji – istodobno se nameće potreba da se to riješi, dakako, kako bi se osiguralo pravedno djelovanje, odnosno pravda !
Dakle, uopće nije stvarno, uopće nije moguće – dakako, uz uvjet da postoji želja za pravdom – da se institucije pravde dovedu do toga da I same tvrde da se zapravo ne bave pravdom!
A
ŠTO SE TIČE PRAVDE – U SMISLU INSTITUCIJE KOJA BI BRINULA O TOME DA LJUDI IMAJU (ISTA) PRAVA – ONA UOPĆE I NI SLUČAJNO NE POSTOJI (NIGDJE U SVIJETU)
1
INSTITUCIJE PRAVDE SE – NA ŽALOST – UOPĆE NE BAVE PRAVDOM (NEGO ZAKONIMA)
INSTITUCIJE PRAVDE PRED CIJELIM NARODOM JAVNO I JASNO POTVRĐUJU – DA SE NE BAVE PRAVDOM, NEGO ZAKONIMA
Prije svega, predstavnici institucija pravde jasno I glasno izjavljuju – štoviše na TV, dakle pred cijelim narodom – upravo to, I doslovno to da se oni ne bave pravdom, nego zakonima!
Dakle, što je najvažnije, oni jedini koji bi trebali brinuti o pravdi sami otvoreno govore to: da se zapravo ni ne bave pravdom – nego samo zakonima!
INSTITUCIJE PRAVDE BAVE SE, KAKO SAME KAŽU, JEDINO ZAKONIMA – DAKLE, STVAR JE U TOME DA SE UOPĆE (NI) NE BAVE PRAVDOM
Posve je očito da nije moguće da je u pitanju neka šala, ili nekakvo obmanjivanje naroda – to što predstavnici institucija pravde govore da se ne bave pravdom, nego zakonima! Dakle, radi se naprosto o tome da je to istina – štoviše, da je to jedina istina!
Uput rečeno, njihova tvrdnja da se ne bave pravdom nego zakonima – ne nudi nikakvu drugu mogućnost shvaćanja osim te da se oni uopće, dakle ni malo ne bave pravdom, nego jedino I isključivo zakonima! Da je upravo tako I nikako drugačije – stalno i potvrđuju, kako riječima tako I djelima! Na žalost, institucije pravde su samo privid – odnosno, samo daju privid postojanja pravde!
PRIZNANJE TOGA DA SE NE BAVE PRAVDOM – A ŠTO I JESTE NAJGORE U SVEMU TOME – INSTITUCIJE PRAVDE NE DAJU IZ ŽELJE ZA PRAVDOM
To što institucije pravde izjavljuju da se ne bave pravdom nego zakonima – na žalost (naroda), ni slučajno nije iz razloga što žele baviti se pravdom! Dakle, iako ta I takva izjava može značiti zaista samo jedno – a to je da se hitno, štoviše najhitnije nešto poduzme, pošto se radi o nečemu što je u potpunosti nedopustivo – pravnicima nije zaista ni na kraj pameti da išta poduzmu! Nego, riječ je samo o tome da naglašavaju tu istinu isključivo onda kada im je nephodno i nužno da pred narodom nekako opravdaju svoju potpunu, odnosno potpuno nedopustivu neučinkovitost! Naime, bit je da govore pravu istinu o tome što zapravo rade – jedino I isključivo onda kada nemaju baš nikakvog drugog izlaza, odnosno kada njihove presude nedvojbeno govore o tome da se ne bave pravdom
TO ŠTO SU PRAVNICI, DAKAKO, PRISILJENI DA PRIZNAJU DA SE NE BAVE PRAVDOM – ZNAČI SAMO TO DA SE NAROD PREVIŠE BUNI, A ZAPRAVO TO DA ČINE NEDOPUSTIVO (NEPRAVEDNO)
Očito je da ta zapravo jedina prava istina o tome što pravnici rade – dolazi od njih samih jedino iz razloga da zaštite sebe, da nekako opravdaju svoju krivnju! Dakle, da pred narodom koji se (previše) buni opravdaju to što – u ime pravde – rade bez obzira na pravdu!
Nadalje, stvar je u tome da ih ta istina uopće ne opravdava – niti je ikako moguće da ih opravdava – nego, dakako, jedino I isključivo okrivljuje! I to, okrivljuje ih ništa manje nego za to da se – u ime pravde, I u ime bavljenja pravdom – bave stvaranjem nepravde, I da zapravo štite nepravdu!
Na kraju, to što institucije pravde rade – svakako nije riječ samo o nečemu nedopustivome! Dakle, ne može se reći da je nedopustivo u dužnosti da se, u ime naroda, sprovodi pravda – sprovoditi nepravdu! Nego je, dakako, riječ o tome da rade nešto što je kažnjivo!
2
NA ŽALOST, INSTITUCIJE PRAVDE NE BAVE SE NI ZAKONIMA – TOČNIJE, NE RADE PO ZAKONIMA
INSTITUCIJE PRAVDE PRIZNAJU DA SE NE BAVE PRAVDOM NEGO ZAKONIMA – ALI, ISPADA DA SE NE BAVE NI ZAKONIMA, TOČNIJE DA NE RADE PO ZAKONIMA
Naprosto, institucije pravde javno I jasno priznaju I to – da zapravo ne rade po zakonu, odnosno po zakonima! Usput rečeno, sama ta tvrdnja, odnosno činjenica – dakle, to da ne rade po zakonu – kristalno jasno govori sve o institucijama pravde I o (njihovoj) pravdi!
Prije svega treba reći da se, tim svojim priznanjem, institucije pravde samo žele opravdati javnosti, odnosno narodu – dakako, zbog potpuno nedopustivog djelovanja, dakle zbog neprovođenja zakona!
Ukratko, kada se narod buni u smislu da uopće ne sprovode pravdu – tada se brane, dakako činjenicom, da se uopće niti ne bave pravdom, nego zakonima! No, kada se narod pak buni zbog neprovođenja zakona, odnosno zbog neprimjenjivanja zakona – tada pak priznaju da se ne bave ni zakonima, odnosno da ne djeluju po zakonima!
INSTITUCIJE PRAVDE JASNO I GLASNO IZJAVLJUJU DA NE MOGU RADITI (NI) PO ZAKONU – NAIME, DA IH U TOME SPRIJEČAVAJU TAKOZVANE RUPE U ZAKONU
Na žalost, institucije pravde – zapravo – ne rade (ni) po zakonima! Odnosno, kao što I sami izjavljuju – dakako, da bi primirili narod, da bi narodu nekako opravdali (preveliku) neučinkovitost – u tome ih spriječavaju takozvane rupe u zakonu!
INSTITUCIJE PRAVDE – DAKAKO SAME – STVARAJU RUPE U ZAKONIMA
Na žalost, institucije pravde su organizirane na način koji neizbježno dovodi do nepravde! Naime, pravnici s jedne strane optužuju – a s druge strane, u vidu odvjetnika, štite optužene (odnosno prava optuženih)! Ukratko, događa se to da odvjetnici – dakako, isključivo u ime pravde – čine sve što mogu da zaobiđu zakone, a zapravo to da se zakoni ne poštuju! Dakle, pošto su upoznati sa zakonima, događa se to da lako pronalaze nedostatke u njima – a što drugim riječima znači da stvaraju rupe u zakonima!
PRAVDA SE (U OKVIRU INSTITUCIJA PRAVDE) ODVIJA NA TAJ NAČIN DA SE – DOSLOVNO – PRAVDA BORI PROTIV PRAVDE
Institucije pravde su organizirane na način da se istovremeno bore protiv zla – ali I da zlo štite najviše koliko mogu!
Djelovanje institucija pravde se odvija na način da se – doslovno – pravda bori protiv same sebe! Naime, u vidu tužilaštava s jedne strane pravda tvrdi da (određeno) krivično djelo postoji – a s druge strane, u vidu odvjetnika, ta (potpuno) ista pravda tvrdi da krivično djelo ne postoji! Dakle, događa se ništa manje nego to da pravda u vezi jednog te istog djela istodobno tvrdi da se radi o zlu – ali I to da se radi o dobru! A tko, ili što pobjeđuje u tom slučaju – kristalno jasno govori (svima očita) činjenica da u svijetu vlada zlo!
RUPE U ZAKONIMA SU – NAČISTO – IZBJEGAVANJE (SPROVOĐENJA) ZAKONA
Naprosto, stvaranje rupa u zakonu – načisto je izbjegavanje zakona, a zapravo pravde! Dakle, zbog rupa u zakonu – zakoni se ne poštuju, I pravda se ne odvija, odnosno ne može postojati!
Odvjetnici – dakako, isključivo u ime pravde – izbjegavaju pravdu koliko god mogu! Drugim riječima, cilj im je da obrane okrivljene po svaku cijenu! No, činiti po cijenu pravde znači samo jedno – činiti po cijenu novca, dakle zbog novca!
Usput rečeno – a, kao što narod (već) itekako zna – pravda se kupuje I prodaje!
NA ŽALOST, UPRAVO SVA PRAVDA SE ODVIJA – S OBZIROM NA NOVAC
Time što je sva pravda svedena na postojanje I djelovanje odvjetnika, odnosno na rupe u zakonu – pravda se svodi na prodaju I kupnju! Dakle, to što se događa da institucije pravde, primjerice, nisu u stanju okriviti, odnosno kazniti ni onu osobu za koju, takoreći, cijeli svijet zna da je kriva – odnosno, bez obzira što su dokazi kristalno jasni – govori sve o njihovom bavljenju pravdom!
Na žalost, kao što I cijeli svijet zna, odvjetnici rade za novac – dakle, u ime novca – a ne u ime pravde! Rupe u zakonima – odnosno, nimalo skriveno izbjegavanje zakona I pravde od onih koji su zaduženi za pravdu – to naprosto u potpunosti dokazuje!
INSTITUCIJE PRAVDE SAME PRIZNAJU DA NE RADE PO ZAKONU – A ŠTO MOŽE ZNAČITI SAMO TO DA RADE IZVAN ZAKONA
Osnovno je to da institucije pravde, odnosno njihovi predstavnici, jasno I glasno – štoviše pred TV, dakle pred cijelim narodom – priznaju da ne rade po zakonu, dakle da ih u tome spriječavaju rupe u zakonu!
Dakle, institucije pravde jasno I glasno govore da rade izvan zakona, odnosno pravde – I time najizravnije govore da su krive, I da bi, dakako, obavezno trebale biti kažnjene!
3
NA ŽALOST NARODA – (UPRAVO SVA) PRAVDA JE U RUKAMA VLASTI I MOĆI
INSTITUCIJE PRAVDE SU – ODNOSNO, PRAVDA JE – (SAMO) ONO ŠTO VLAST I MOĆ ŽELI
Kao prvo I osnovno – potpuno je nemoguće da pravda bude imalo izvan onoga što vlast I moć želi!
Bez daljnjega, unaprijed se može u potpunosti, odnosno najtočnije shvatiti kakva je pravda, odnosno kako u nekoj zajednici djeluju institucije pravde – dakako, preko toga kakva je vlast (I moć) u toj zajednici! Drugim riječima, što manje narod neke zajednice ima povjerenja u institucije pravde – to obavezno znači da je vlast (odnosno moć) bezobzirnija prema narodu!
PRAVDA I VLAST (ODNOSNO MOĆ) – “HODAJU RUKU POD RUKU”
Na žalost, institucije pravde su uslužne – odnosno služe – vlasti I moći!
Prije svega, institucije pravde I vlast su najuže povezane! Kao što je poznato – vlast donosi zakone, i mijenja zakone! Ukratko, radi se o tome da (jedino) vlast ima zadatak da nadzire pravdu, a zapravo da nadzire institucije pravde! I, u biti, već sama ta činjenica govori, u biti, sve o odnosu vlasti I pravde!
Dakle, to što vlast nadzire pravdu – naprosto uopće niti ne može značiti baš ništa drugo nego to da institucije pravde rade jedino I isključivo ono što vlast želi!
U biti, najtočnije je reći da vlast I institucije pravde imaju iste ciljeve – odnosno, hodaju ruku pod ruku!
NA ŽALOST, MOĆ I VLAST – A ZAPRAVO SE, DAKAKO, RADI O NOVCU – PROVODE SVU PRAVDU NA OVOM SVIJETU
Potpuno je jasno, odnosno nitko ne poriče to da u svijetu – a zapravo u odnosima između ljudi – vlada novac! I, već ta činjenica kristalno jasno govori sve o pravdi! Dakle, ako je u odnosima između ljudi najvažniji novac – kako bi bilo moguće da nije tako I kada je u pitanju pravda, odnosno institucije pravde?!
Na žalost, pravda se kupuje I prodaje! Dakle, to kakva je pravda – odnosno, kakva prava netko ima – određuje jedino novac!
DA LI TO MOŽE BITI SAMO SLUČAJNO DA OVIM SVIJETOM VLADA NOVAC – I DA ISTOVREMENO U SVIJETU VLADA ZLO (DAKLE NEPRAVDA)
Općepoznato je, odnosno općeprihvaćeno da u svijetu vlada zlo (odnosno nepravda) – a jednako tako I to da u svijetu vlada novac! Dakle, pitanje je da li je moguće da to bude samo slučajnost – odnosno da to nema nikakve veze sa institucijama pravde?!
INSTITUCIJE PRAVDE STVORILA JE, DAKAKO, MOĆ I VLAST – PA JE POTPUNO NEMOGUĆE DA DJELOVANJE PRAVDE BUDE IZVAN ŽELJE MOĆI I VLASTI
Na žalost, narod ne odlučuje o institucijama pravde – pa tako ne može odlučivati ni o pravdi! Dakle, koliko god se narod buni – na kraju se obavezno sve svodi na to da se ostvaruje želja vlasti I moći!
Vlast I pravda – odnosno djelovanje vlasti I djelovanje institucija pravde – uopće se ne može odvojiti! To je nadasve očito u primjerima kada narod neke države svrgne, ili želi svrgnuti vlast! Naime, stvar je u tome da se narod zapravo buni jedino I isključivo radi pravde, odnosno zbog nepravde – I da je jedini način da nešto promijeni u vezi pravde to da promijeni vlast!
Usput rečeno, pravda uvijek I zauvijek ostaje u rukama vlasti (I moći)! Dakle, ako se I promijeni neka vlast – u stvarnosti to obavezno znači da je samo data, odnosno prenešena u ruke neke druge vlasti (I moći)! I, kao što stvarnost to kristalno jasno pokazuje – pravda uvijek ostaje ista, a zapravo, nije moguće da postoji!
INSTITUCIJE PRAVDE SU – NAČISTO – ODRAZ LICA VLASTI I MOĆI
Dakle, kakva je vlast I moć u nekoj zajednici – u potpunosti je tome jednaka I pravda, odnosno djelovanje institucije pravde!
INSTITUCIJE PRAVDE SU – (SAMO) PRIVID POSTOJANJA PRAVDE
Vlast je stvorila institucije pravde jedino iz duga, odnosno dužnosti prama narodu! Dakako, radi se jedino o brizi vlasti da se narod ne bi pobunio protiv njih – a zapravo protiv nepravde (koju čine, odnosno koju dopuštaju)! Dakle, vlasti je u interesu jedino to – da uvjeravaju narod da pravda (ipak) postoji!
Ukratko, vlast nipošto ne nudi narodu pravdu – nego samo privid pravde! Dakle, slikovito rečeno, (vlast) nudi narodu predstave – u kojima se narodu pravda (samo) priviđa! I, zapravo – narod može samo umišljati da pravda postoji!
SVA PRAVDA ZA NAROD – U ONOME JE ZA ŠTO SE NAROD ČISTOM SILOM IZBORIO
Sve ono, odnosno jedino ono što je u djelovanju institucija pravde pravedno za narod – ishod je čiste sile naroda! Dakle, radi se isključivo o tome da se narod mora toliko pobuniti, odnosno toliko zaprijetiti vlasti (I moći) – da im izazove strah koji ih ne može ostaviti sigurnima u onome što rade! I, u biti, strah je jedini način da vlast I moć – odnosno, institucije pravde kao volja vlasti I moći – pristanu da u nečemu djeluju pravedno!
Usput rečeno, uzalud su I ti pravedni zakoni (stvoreni voljom I borbom naroda)! Naime, na kraju se, odnosno za neko vrijeme, sve opet vraća na staro – odnosno, na volju moći I vlasti! Naprosto, sama definicija vlasti određuje da narod ne može djelovati po svojoj volji! Naime, vlast je volja moći, odnosno moćnih, da upravljaju ljudima – a što je moguće jedino upravljanjem njihovim pravima, dakako, preko pravde, upravljanjem institucijama pravde!
ZAKLJUČAK
INSTITUCIJE PRAVDE SU ORGANIZIRANE TAKO – ODNOSNO DJELUJU TAKO – DA UOPĆE NIJE MOGUĆE DA BRINU O PRAVDI, DAKLE, DA ČINE PRAVEDNO
Prvo I osnovno je to da (u načelu) nitko drugi nije organizirao institucije pravde – osim samih pravnika, dakle djelatnika koji su jedini I osposobljeni I zaduženi za pravdu, odnosno za provođenje pravde! No, već na prvi pogled – kristalno je jasno da su te institucije pravde organizirane tako da je potpuno nemoguće da se bave pravdom!
Ukratko, kako i same kažu, institucije pravde se ne bave pravdom (nego zakonima) – pa čak ni ne rade po zakonu, odnosno po zakonima, nego po rupama u zakonu! A ono što je još važnije – ne vide ama baš nikakvu vlastitu odgovornost u tome što uopće ne sprovode pravdu – iako su zadužene, iako imaju tu dužnost, dakle iako su to dužne narodu!
Usput rečeno, ispada (smiješno) kao da je sama briga o pravdi dovela pravnike do toga da čine upravo suprotno pravdi!
(DJELOVANJA) INSTITUCIJE PRAVDE SU DOKAZ – DA SE VLAST I MOĆ TEMELJI NA NEPRAVDI
Dakako, upravo sva pravda koju institucije pravde provode – načisto je želja vlasti I moći! No, na žalost po narod – želja vlasti I moći nipošto nije postojanje pravde! Naime, što se tiče vlasti I moći – važan je samo novac, odnosno korist!
Dakle, to što u svijetu vlada novac – a zapravo se, dakako, radi o vladavini zla – očito je stvar vlasti (I moći)! Odnosno, stvar je toga što vlast I moć – dakako, isključivo uz pomoć institucija pravde – tako djeluju!
U biti, ta činjenica da u svijetu vlada novac, govori da je (ljudima) novac važniji od svega, pa I od pravde – a zapravo to da su institucije pravde potkupljive, odnosno da vlada nepravda!
Na kraju, očito je da jedino nepostojanje pravde – odnosno nepravda – može (za)štititi vlast I moć, dakle ljude na vlasti I moćne! Drugim riječima, moć I vlast se temelje – na nepravdi!
IGROKAZ U KOJEM GLAVNU ULOGU IMAJU INSTITUCIJE PRAVDE, ČISTA JE KOMEDIJA – NO, POŠTO SE ONA DOGAĐA U STVARNOSTI, STRAVA JE I UŽAS ZA NAROD
Prije svega, to što se institucije pravde, kako I same kažu, ne bave pravdom nego zakonima, pa ipak ispada da čak ne rade ni po zakonima, nego po rupama u zakonu – čista je komedija!
Nadasve očito, (u tom igokazu) ispada točno to da se pravnici boje činiti pravedno – štoviše, u ime same pravde – u smislu da vjeruju da je svakako najbolje da čine nepravedno!
Kao osnovno, nitko ne bi pravnicima mogao zamjeriti to da čine – odnosno da djeluju, da sude I presuđuju – po pravdi! Dakle, ako ih slučajno zakon, ili bilo što drugo, I spriječava da sude po pravdi I pravedno – naprosto ne bi učinili ništa krivo ako bi ipak presudili po pravdi! Štoviše, njihova dužnost ih ništa manje nego prisiljava na to (da čine po pravdi)! No, unatoč tome, ispada upravo to da se oni boje da bi pogriješili ako bi činili pravedno! Dakako, zato se ponašaju kao da je najbolje da se ne bave pravdom nego zakonima – a na kraju da je najbolje da ni ne poštuju zakone! No, za narod je to strava I užas!
NA ŽALOST, VLAST POSTOJI – ODNOSNO, MOGUĆE JE DA POSTOJI – JEDINO UZ UVJET UPRAVLJANJA PRAVIMA DRUGIH LJUDI, ODNOSNO PRAVDOM
Osnovno je to da ni jedan narod ni slučajno nema prava kakva želi! Točnije – nije im dopušteno da žive u odnosima gdje bi vladala pravda!
Na žalost, vlast uopće ne bi mogla postojati – ako bi postojala pravda! Jer naprosto, uopće nije moguće provoditi vlast – bez upravljanja pravima ljudi, odnosno pravdom, a zapravo institucijama pravde!
Usput rečeno, u slučaju kada bi svi ljudi imali ista prava – dakle, kada bi pravda postojala – naprosto bi to značilo da nema vlasti, da nitko ni nad kim ne vlada, da nitko nikime ne upravlja! Naprosto, pravda – odnosno, postojanje istih prava – ne bi to dopuštalo!
SVA PRAVDA OVOGA SVIJETA ODVIJA SE KROZ PRIKAZ KOJI PRUŽA IZREKA: VEĆA RIBA JEDE MANJU
Na žalost, umjesto pravde događa se ono što traje još od postanka svijeta I čovjeka! Odnosno, događa se jedino to da onaj tko je jači, odnosno moćniji – ima više prava, a što znači da određuje što je pravda I pravedno! Drugim riječima, čista sila, I načisto sila – a što se svakako može odnositi jedino na vlast I moć – određuje pravdu među ljudima!
Nego, zar je to nekome tajna da sam narod opisuje pravdu – a zapravo institucije pravde – koristeći izraz “veća riba jede manju”?!
Usput rečeno, ne treba biti posebno pametan pa da se shvati da ovaj, ili sličan izraz – a zapravo opis pravde – postoji u svim državama I narodima, odnosno na svim jezicima svijeta! Naprosto, zato što je (narodu) potpuno nemoguće ne vidjeti toliko očitu činjenicu o tome što je, I kakva je pravda – dakle, to da pravde uopće nema!