Psihologija se smatra znanošću – iako se, doslovno, u potpunosti protivi znanosti!
NAPOMENE:
SADRŽAJ KOJI SLIJEDI NIJE NI PRIBLIŽNO SLIČAN NI JEDNOM DRUGOM, ODNOSNO POSTOJEĆEM (NA SVIJETU)
SADRŽAJ SE TEMELJI ISKLJUČIVO NA NAJJEDNOSTAVNIJIM – ODNOSNO NA OPĆEPOZNATIM ČINJENICAMA
UVOD
1
PSIHOLOZI – DOSLOVNO – UOPĆE NE ZNAJU (NI TO) ŠTO JE ZNANOST
KAO PRVO I OSNOVNO, POTPUNO JE OČITO DA PSIHOLOZI NE ZNAJU ŠTO JE ZNANOST – PA KAKO DA SE POSLIJE TOGA UOPĆE I BAVE ZNANOŠĆU
Osnovno je to da – psiholozi uopće, I ni slučajno, ne znaju što je to znanost! Dakako, to se kristalno jasno vidi u onome što pišu I govore – odnosno po tome što vjeruju da znanost može postojati bez bavljenja činjenicama!
JEDNAKO KAKO PSIHOLOZI NE ZNAJU OBJASNITI NI JEDAN OSJEĆAJ, I NI JEDAN POJAM KOJIM SE BAVE – TAKO NE ZNAJU NI ŠTO JE TO ZNANOST (ODNOSNO POJAM ZNANOSTI)
Na žalost, zahvaljujući prvenstveno psiholozima – ovo društvo (uopće) ne zna što je znanost!
Pošto se bave (točnije, trebali bi se baviti) proučavanjem čovjeka – odnosno, osjećajima I pojmovima koji su vezani za čovjeka – psiholozi su prvi koji su zaduženi da objasne I pojam znanosti!
OVO DRUŠTVO DOPUŠTA DA ZNANOST BUDE NEŠTO ŠTO NEMA NIKAKVE VEZE SA ZNANOŠĆU – A DAKAKO, ZATO ŠTO (SE) UOPĆE NE ZNA ŠTO JE ZNANOST
Najosnovnije je to što je potpuno nemoguće ne shvaćati što je to znanost – odnosno, što je to moguće isključivo iz razloga da netko želi prikazati kao znanost nešto što nema nikakve veze sa znanošću! Dakle, riječ je o tome da psiholozima paše jedino to – da se uopće ne zna što je znanost!
NA ŽALOST, PSIHOLOGIJA POSTOJI KAO ZNANOST – JEDINO I ISKLJUČIVO ZATO ŠTO SE, DOSLOVNO, UOPĆE NE ZNA ŠTO JE ZNANOST
Kada bi znanost bila u tome da se piše i govori bez činjenica – odnosno u smislu da činjenice uopće nisu važne – tada bi psihologija obavezno bila znanost (i psiholozi bi bili znanstvenici)! No, sva znanost – dakle, radi se o svom znanju čovjeka koje postoji na svijetu – sastoji se jedino I isključivo od činjenica!
PSIHOLOZI SI DOPUŠTAJU TO DA NAGAĐANJE I MUDROVANJE BUDE ZNANOST – ODNOSNO, DA NAGAĐANJE I MUDROVANJE ZOVU ZNANOŠĆU
Na žalost ovog društva – psihologija nije znanost! Zašto na žalost? Pa, zato što ljudi – (najvećim dijelom) zahvaljujući psiholozima – imaju potpuno krivo shvaćanje o sebi samima, a time I sasvim kriva, štoviše nedopustiva djelovanja!
Dovoljno je reći to da psiholozi još uvijek zavaravaju I sebe I druge (ljude) da je uništavanje prirode – to, bez daljnjega, čisto ludilo ljudske pohlepe – stvar plemenitosti I uzvišenosti čovjeka, odnosno njegove plemenite želje da nahrani cijeli svijet, a posebno gladne I siromašne! Dakle, u njihovoj znanosti se događa to da čovjek – štoviše, iz čiste plemenitosti – uništava sam sebe!
A
PSIHOLOZI SE UOPĆE NE BAVE ZNANOŠĆU – ODNOSNO ČINJENICAMA
1
VEĆ ONA ZAISTA PRVA I NAJOSNOVNIJA ČINJENICA O PSIHOLOZIMA – A KOJA SE ODNOSI NA NJIHOVU TVRDNJU DA SE OSJEĆAJI NE MOGU OBJASNITI (U POTPUNOSTI) – GOVORI DA SE PSIHOLOZI ZAPRAVO PROTIVE ZNANOSTI
TVRDNJA PSIHOLOGA DA SE OSJEĆAJI NE MOGU OBJASNITI – IZRAVNA JE TVRDNJA DA SE OSJEĆAJI NE SASTOJE OD ČINJENICA
Kao osnovno, ako osjećaji postoje – dakle, ako je postojanje osjećaja činjenica, a što neosporno jeste – tada je potpuno nemoguće da se ta činjenica, odnosno osjećaji, ne sastoje od drugih činjenica! Drugim riječima – osjećaji su objašnjivi u potpunosti I najdetaljnije!
VEĆ SAMA TVRDNJA PSIHOLOGA DA SE OSJEĆAJI NE MOGU OBJASNITI – U POTPUNOSTI JE NEZNANSTVENA
Radi se o tome da psiholozi tvrde nešto u potpunosti čudno – odnosno, potpuno neshvatljivo, a zapravo nemoguće! Dakle, to da se osjećaji, kako kažu, ne mogu objasniti u potpunosti – tvrdnja je da ne postoje sve činjenice o osjećajima! U biti, tvrde upravo to da neke činjenice o osjećajima nedostaju, I da ih zapravo uopće nema (u stvarnosti)!
Dakako, ta tvrdnja psihologa je protiv stvarnosti – štoviše, protiv je prvog I najosnovnijeg pravila znanosti!
U BITI, PSIHOLOZI TVRDE – DAKAKO NESVJESNO, NESVJESNI ONOG ŠTO ZAPRAVO GOVORE – DA NE MOGU (U POTPUNOSTI) OBJASNITI ONO ŠTO KRISTALNO JASNO VIDE I ČUJU
Tvrdnjom da se osjećaji (čovjeka) ne mogu objasniti, psiholozi – dakako, potpuno nesvjesno – zapravo tvrde to da ne mogu objasniti čovjeka! Dakle, ispada da ne mogu objasniti ono što je pred njihovim očima!
Objašnjenje osjećaja je, dakako – u ponašanju čovjeka, u njegovim djelima! Dakle, stvar je u tome što čovjek svojim ponašanjem I djelima ne skriva – nego, nadasve jasno otkriva (sve) svoje osjećaje!
Ukratko, čovjeka I njegove osjećaje – u potpunosti objašnjavaju njegova djela, dakle to što radi!
2
PSIHOLOGIJA POSTOJI JEDINO U VIDU FILOZOFIJE – ODNOSNO, U VIDU PAMETOVANJA I MUDROVANJA
PSIHOLOZI SHVAĆAJU PSIHOLOGIJU ISKLJUČIVO KAO MOGUĆNOST DA FILOZOFIRAJU O ČOVJEKU – ODNOSNO, DA GOVORE ŠTO GOD POŽELE, A ZAPRAVO DA PAMETUJU
Već sama najosnovnija pretpostavka, odnosno tvrdnja psihologa – dakle, to da se osjećaji uopće ne mogu objasniti u potpunosti – zapravo kristalno jasno govori o tome da psiholozima činjenice nisu uopće cilj! Naime, već tom tvrdnjom pokazuju da ih zanima jedino to da mudruju I pametuju! Na kraju, to u potpunosti pokazuju I dokazuju u svojim djelima!
SVA ZNANOST VEZANA ZA PSIHOLOGIJU (A JEDNAKO KAO I ZA FILOZOFIJU) SASTOJI SE U NAVOĐENJU TOGA ŠTO JE TKO REKAO – A BEZ IKAKVOG OBZIRA DA LI REČENO IMA IKAKVE VEZE SA ČINJENICAMA
Naprosto, sva znanost koja postoji u psihologiji – dakle, radi se o bavljenju činjenicama – svodi se na navođenje psihologa što je netko rekao, odnosno pisao u vezi tema vezanih za psihologiju! No, upravo sve drugo – u potpunosti je izvan činjenica, izvan stvarnosti, pa tako I znanosti!
SVAKI PSIHOLOG SI DOPUŠTA DA IMA SVOJE SHVAĆANJE (ŽIVOTA) ČOVJEKA – ODNOSNO (NJEGOVIH) OSJEĆAJA
Bez daljnjega, ne postoje dva psihologa koji bi o čovjeku – odnosno, o njegovim osjećajima – govorili, ili mislili, isto! Ukratko, psiholozi se ponašaju u smislu da svaki od njih ima svoje vlastito znanje – a što bi značilo da svaki od njih ima svoju privatnu znanost!
Usput rečeno, u stvarnosti se događa to da svaki psiholog naprosto prihvati neke od ponuđenih teorija – jer dakako, u vezi svake teme ima ih više – I to, dakako, koja se kome najviše sviđa! Uz to – svaki psiholog dodaje I pokoje vlastito mišljenje! I na kraju – psiholozi (a I svi ostali) to zovu znanost!
PSIHOLOZI SHVAĆAJU PSIHOLOGIJU ISKLJUČIVO KAO MOGUĆNOST DA SVATKO KAŽE SVOJE MIŠLJENJE – I DA PRI TOM SVATKO BUDE U PRAVU, ODNOSNO DA SE NE (SA)ZNA TKO JE U PRAVU (A ZAPRAVO DA SE NE ZNAJU ČINJENICE)
Osnovno je to da psiholozi nisu usuglašeni – dakle, nemaju jedno, odnosno isto mišljenje o pitanjima kojima se bave! Dakle, pošto se ne zna tko je u pravu – dakako da to znači samo to da ne znaju što je istina, odnosno da se ne znaju činjenice! Drugim riječima – tu činjenica, odnosno znanja I znanosti, uopće nema!
Dakle, načisto se radi o tome da svaki psiholog iznosi svoje tvrdnje – dakako, obavezno u smislu da se radi o činjenicama I istini – a da istodobno dopušta (da ostane) da su I svi drugi psiholozi u pravu, bez obzira što imaju različite tvrdnje!
Usput rečeno, osoba koju zanimaju objašnjenja, odnosno definicije osjećaja – ako je pokuša tražiti u tvrdnjama, odnosno djelima psihologa – zaista nema drugog izlaza osim da bira objašnjenje I definiciju koja se, dakako samo njemu, čini točna! Dakle, potpuno je očito to da – psihologija ne nudi znanje, odnosno, ne nudi znanost! Dakako – jednako kako se ni ne bavi njome!
3
PSIHOLOZI SE NE BAVE ČINJENICAMA – A ZAPRAVO SE RADI O TOME DA SE UOPĆE NE ŽELE BAVITI (NAJOČITIJIM) ČINJENICAMA
U BITI, RADI SE ISKLJUČIVO O TOME DA SE PSIHOLOZI NE ŽELE BAVITI ČINJENICAMA O OSJEĆAJIMA, ODNOSNO ČOVJEKU
To što psiholozi, kako I sami tvrde, ne znaju objasniti osjećaje (odnosno čovjeka) – zapravo se radi jedino I isključivo o tome da to uopće niti ne pokušavaju!
Naprosto – koliko god to čudno (nekome) bilo – izbjegavaju one zaista najvažnije, I zaista najočitije činjenice o osjećajima I čovjeku! Odnosno, s druge strane gledano – posve otvoreno se bave predrasudama!
Zapraavo, najtočnije rečeno – psiholozi (dakako, potpuno nesvjesno) bježe od činjenica
PRIJE SVEGA, OSJEĆAJI SU TOLIKO LAKO OBJAŠNJIVI – DA IH UPRAVO SVAKI ČOVJEK U POTPUNOSTI ZNA OBJASNITI, A I OBJAŠNJAVA IH
Naprosto, radi se o tome da kada čovjek govori o sebi, ili o nekome drugome – odnosno, o svojem ili tuđem životu – neizbježno govori zapravo o (svojim ili tuđim) osjećajima! Odnosno – opisuje osjećaje, daje opis (svakog) osjećaja! Dakako, to čini potpuno nesvjesno – jer to ne čini u cilju da ih objasni! Usput rečeno, kad god ih pokušava svjesno objasniti – događa mu se da obavezno o njima govori na način da sebe prikaže u što bolje svjetlu! U biti, radi se o tome da bježi od činjenica – a zapravo od samoga sebe!
Ukratko, opis osjećaja, nadasve očito, u opisu je života čovjeka – odnosno, u ponašanju i u djelima čovjeka!
STVAR JE U TOME DA SE OSJEĆAJI NE MOGU OBJASNITI – JEDINO I ISKLJUČIVO U SLUČAJU KADA SE BJEŽI OD (NAJOSNOVNIJIH) ČINJENICA
Prije svega, svaki čovjek neizbježno zna baš sve o svojim osjećajima! No, stvar je u tome što bježi od toga – odnosno, bježi od činjenica o samome sebi! Jer dakako, činjenice o (njegovim) osjećajima – a zapravo o njemu samome – svakako nisu ono što bi mogao voljeti, odnosno (lako) prihvatiti! Ukratko, događa se jedino I isključivo to da čovjek bježi od objašnjenja osjećaja – naprosto zato što je to objašnjenje, ništa manje nego, u potpunosti neprihvatjivo za njega!
PSIHOLOZI IZBJEGAVAJU NAJVAŽNIJE I NAJOČITIJE ČINJENICE O OSJEĆAJIMA I ČOVJEKU – DAKLE, ONE ZA KOJE JE NAPROSTO NEMOGUĆE DA IH (SVAKI) ČOVJEK NE ZNA
Naprosto, upravo svatko zna – koliko god bježao od toga – da čovjek nije sam stvorio osjećaje! Štoviše, niti ih je stvorio – niti je odlučivao o tome da li ih uopće želi! Dakako, radi se o tome da su osjećaji – u potpunosti nametnuti čovjeku!
Nadalje, čovjek vjeruje osjećajima potpuno – iako ne zna ništa o njima! A što je još čudnije – unatoč tome što ih on nije stvorio, I što ih uopće ne poznaje – slavi ih kao svoje najveće vrijednosti! Štoviše, sve što čovjek u svom životu želi je – ništa drugo nego osjećaj (sreće)! I na kraju, ono što svatko itekako zna – čovjek je samo najobičniji I najposlušniji sluga osjećajima!
Dakle, radi se o tome da se psiholozi uopće ne bave tim najočitijim I najosnovnijim činjenicama o osjećajima I čovjeku! A, u biti, itekako je jasno da bježe od tih činjenica – odnosno od onoga na što one zaista kristalno jasno upućuju!
PSIHOLOZI UOPĆE NE GLEDAJU I NE VIDE ČOVJEKA – ODNOSNO NJEGOVE OSJEĆAJE – U NJEGOVOM NAJVAŽNIJEM I NAJOČITIJEM PONAŠANJU I DJELOVANJU
Naprosto, radi se o tome da čovjeka – odnosno njegove osjećaje – u potpunosti opisuju već one navažnije, odnosno najočitije činjenice o njegovom ponašanju I djelovanju!
Dovoljno je nabrojati samo neke od osnovnih činjenica o životu čovjeka – dakle, one čije postojanje nitko ne negira, jer naprosto nije moguće da ih se negira! Prije svih treba spomenuti činjenicu da u svijetu – a zapravo, dakako, među ljudima – vlada zlo! Nadalje, činjenica je da u svijetu vlada novac – a što znači da je ljudima novac važniji od svega drugog, a zapravo da su u stanju sve učiniti zbog novca! Zatim, činjenica je da čovjek uništava prirodu – a zapravo samoga sebe! Usput rečeno, nije teško shvatiti da je nemoguće da uništavanje prirode ne bude izravno povezano sa vladavinom zla, odnosno novca!
Zvuči I izgleda jako čudno, no, psiholozi kao da zaista ne znaju najosnovnije I najočitije činjenice o čovjeku! Dakle, ne bave se njima – iako cijeli svijet zna za njih!
PSIHOLOZI SE BAVE JEDINO NESTVARNIM – ODNOSNO, BAVE SE ČOVJEKOM KAO UZVIŠENIM I POSEBNIM BIĆEM
Osnovna pretpostavka psihologa je da je čovjek neko uzvišeno biće, odnosno neko posebno (razumno) biće!
Primjerice, za psihologe je čovjek uzvišeno biće koje gospodari prirodom – štoviše, koje je čak zaduženo za to – dakle, bez ikakvog obzira što to uzvišeno biće gospodari prirodom isključivo tako da je uništava, dakako, zbog novca, odnosno pohlepe!
Zatim, psiholozi vide uzvišenost čovjeka kroz ljubav – kao da nikad nisu čuli da I životinje osjećaju ljubav! Dakle, stvar je u tome da ljubav ne uzvisuje čovjeka – nego ga jedino izjednačava sa životinjama!
Psiholozi vide uzvišenost čovjeka uglavnom kroz njegovu moć razuma! Dakako, ta moć sama po sebi svakako pokazuje uzvišenost čovjeka! Ali, bit je u tome da tu moć čovjek ne koristi za (svoje) dobro! Dovoljno je reći to: da nema toliko velike moći razuma, čovjek nikada ne bi ni pomislio uništavati prirodu – odnosno, nikad se ne bi doveo do tolike nerazumnosti da u mjeri katastrofe zaprijeti vlastitom opstanku!
4
PSIHOLOZI SAMI TVRDE DA NE ZNAJU OBJASNITI OSJEĆAJE (KAKO ONI KAŽU) U POTPUNOSTI – A ZAPRAVO JE KRISTALNO JASNO DA NE ZNAJU AMA BAŠ NIŠTA O OSJEĆAJIMA
VEĆ TA PRVA I OSNOVNA TVRDNJA PSIHOLOGA DA NE ZNAJU OBJASNITI OSJEĆAJE – GOVORI O TOME DA ONI UOPĆE NITI NE POMIŠLJAJU BAVITI SE ČINJENICAMA
Kao prvo I osnovno, psiholozi su uzeli za temelj pretpostavku, odnosno uvjerenje da objašnjenje osjećaja I čovjeka uopće nije moguće! Pa, dakako da su time sebi dali dopuštenje da govore što im je god drago, što god kome paše! Dakle, bez ikakvog obzira prema istini – pošto istina (o čovjeku) za njih unaprijed niti ne postoji!
BEZ I NAJMANJE PRETJERIVANJA – PSIHOLOZI NE ZNAJU, ODNOSNO NEMAJU JEDNU JEDINU ČINJENICU O OSJEĆAJIMA
Naprosto, ono što svatko jasno zna, baviti činjenicama može se samo na jedan jedini način – a to je da se određuje što je činjenica, a što nije! Drugim riječima, radi se o odvajanju činjenica – od onog što nije činjenica!
No, psiholozima nije zaista ni na kraj pameti da odvajaju činjenice od ne-činjenica! Dakle, oni naprosto daju svoja objašnjenja I definicije osjećaja, odnosno čovjeka – a da uopće I ni slučajno niti ne pokušavaju određivati što je činjenica, a što nije!
STVAR JE U TOME DA AKO SLUČAJNO I NAVEDU NEKU ČINJENICU – PSIHOLOZI JE OBAVEZNO NEGIRAJU SVOJIM DRUGIM TVRDNJAMA
Dakako da bavljenje činjenicama ne može biti u tome da se bez ikakvog obzira cijelo vrijeme negiraju vlastite tvrdnje – odnosno, da se suprotstavlja vlastitim tvrdnjama – kao što to psiholozi čine! Bit je u tome da si psiholozi dopuštaju da svaki osjećaj objašnjavaju u potpunosti – dakle, definiraju ga – I da pri tom ne sumnjaju ni u jednu svoju tvrdnju, unatoč tome što sami kažu da osjećaji nisu objašnjivi u potpunosti! Dakako, time se dovode do toga da – negirajući svoju osnovnu tvrdnju – neizbježno negiraju sve svoje tvrdnje!
5
POŠTO ZA NJIH ISTINA O ČOVJEKU UNAPRIJED NE POSTOJI – PSIHOLOZI SI DOPUŠTAJU DA SVE ŠTO GOD NETKO OD NJIH KAŽE PRIKAZUJU KAO ISTINU, ODNOSNO KAO ČINJENICE
IAKO TVRDE DA SE OSJEĆAJI NE MOGU OBJASNITI U POTPUNOSTI – PSIHOLOZI PIŠU I GOVORE U UVJERENJU DA IH U POTPUNOSTI OBJAŠNJAVAJU
Osnovno je to što psiholozi tvrde da ne mogu objasniti osjećaje – a da unatoč tome pišu I govore o njima kao da ipak nije tako! Odnosno, kako negiraju sve što kažu – dakako da ne mogu a da ne negiraju I tu svoju prvu I osnovnu tvrdnju!
PSIHOLOZI KAŽU DA SE OSJEĆAJI NE MOGU OBJASNITI U POTPUNOSTI – ALI, ZAISTA BAŠ NIKAD NE KAŽU ŠTO TO (JOŠ) NE RAZUMIJU, ODNOSNO ŠTO JE TO ŠTO (ZAISTA) ZNAJU
Naprosto, po onome što psiholozi govore I pišu o osjećajima – potpuno je nemogući doći do saznanja što to oni točno znaju, a što to ne znaju o nekom osjećaju! U biti, najgore je to što oni opisuju osjećaje (I čovjeka) kao da u potpunosti shvaćaju svaki osjećaj! Dakle, uopće im ne smeta što svatko od njih ima različita objašnjenja – I dakako, iako istovremeno tvrde da se osjećaji ne mogu objasniti!
PSIHOLOZI SE UOPĆE NE OGRAĐUJU U SVOJIM TVRDNJAMA – U SMISLU DA KAŽU DA NISU SIGURNI U NEŠTO, DA SUMNJAJU, DA NEŠTO NE ZNAJU
Osnovno je to da – psiholozi niti ne pokušavaju sumnjati u vlastite tvrdnje! Radi se o tome da se osjećaju sigurni – poslije tvrdnje da osjećaji nisu u potpunosti objašnjivi – u smislu da nije moguće dokazati da govore bez ikakvog obzira na činjenice! U biti, dopuštaju si sve ono – čega se svaka znanost isključivo odriče!
ONO ČIME SE PSIHOLOZI ZAISTA BAVE – SAMO JE NAGAĐANJE, I BAŠ NIŠTA VIŠE NI BOLJE OD TOG
To što psiholozi govore I pišu o osjećajima – u potpunosti je izvan stvarnosti, odnosno, izvan granica mogućeg! Naprosto, ono čime se bave – zaista ne ide dalje od pukog nagađanja! U samoj biti, radi se o tome da načisto izmišljaju I umišljaju!
6
OBJAŠNJENJA (OSJEĆAJA) ČOVJEKA KOJA DAJU PSIHOLOZI OBAVEZNO SU NEODREĐENA I NEJASNA – ODNOSNO, NE NUDE NIKAKVE ODGOVORE
OBJAŠNJENJA PSIHOLOGA SASTOJE SE OD TVRDNJI KOJE SE MEĐUSOBNO SUPROTSTAVLJAJU – ODNOSNO, KOJE NE DAJU NIKAKVE ODGOVORE
Kako da psiholozi ponude išta što bi objašnjavalo osjećaje – kada upravo svaku svoju tvrdnju negiraju drugim tvrdnjama!
Dakle, radi se o tome da psiholozi uopće I ni slučajno ne slijede vlastite misli, odnosno tvrdnje!
U OBJAŠNJENJIMA PSIHOLOGA NE POSTOJI NIKAKVA JASNOĆA I ODREĐENOST
Ukratko, u mislima, odnosno djelima psihologa – najtočnije rečeno, uopće nije moguće snaći se – a zapravo se radi o tome da se ne može ništa shvatiti! Drugim riječima, nakon proučavanja djela psihologa – čitaoc može jedino shvatiti da zna ono što je I prije znao!
JEDAN NEOBJAŠNJEN POJAM ILI OSJEĆAJ – PSIHOLOZI OBJAŠNJAVAJU DRUGIM NEOBJAŠNJENIM POJMOVIMA ILI OSJEĆAJIMA
Posebno je uočljivo to da se psiholozi trude da jedan osjećaj (ili pojam) – objašnjavaju, odnosno definiraju drugim osjećajima (ili pojmovima)! Dakle, iako sami tvrde da se osjećaji ne mogu objasniti – oni si dopuštaju ići čak dotle da uzimaju osjećaje kao nešto potpuno jasno I objašnjeno, odnosno kao da je moguće objasniti jedan osjećaj drugim!
Primjerice, bez ikakvog problema dostojanstvo objašnjavaju kao čast (I obrnuto), tugu objašnjavaju kao žalost, ponos kao čast I dostojanstvo, I slično! Nadalje, dopuštaju si čak toliko da tugu I žalost poistovjećuju! Isto tako poistovjećuju radost I sreću, pa zadovoljstvo i sreću, I slično!
U samoj biti – dopuštaju si da im je potpuno svejedno što pišu I govore!
7
PSIHOLOZI VOLE KORISTITI STRANE RIJEČI – A KOJIMA POSTIŽU JEDINO TO DA NJIHOVE MISLI I TVRDNJE POSTAJU JOŠ NEJASNIJE I NEODREĐENIJE
PSIHOLOZI KORISTE STRANE RIJEČI NE ZATO ŠTO SU IM POTREBNE – NEGO PRVENSTVENO ZATO DA BI SVOJIM DJELIMA DALI PRIVID ZNANOSTI
Kao osnovno, za objašnjenje čovjeka – svaka strana riječ je jedino I isključivo smetnja jasnoći I određenosti, odnosno želji da se zaista objasne osjećaji I čovjek!
Ukratko, psiholozi koriste strane riječi prvenstveno zato da bi svoja djela – odnosno psihologiju – prikazali kao znanost! Dakle – da bi dali privid znanosti onome što rade!
PSIHOLOZI KORISTE STRANE RIJEČI JOŠ I ZATO DA BI OKITILI I UVELIČALI SVOJE MISLI – A I KAKO BI NJIHOVOM NEJASNOĆOM PRIKRILI SVOJE NEZNANJE
Osnovno je to da psiholozi imaju na izbor daleko jasnije I razumljivije riječi nego što su to strane riječi! No, zahvaljujući stranim riječima – njihove misli postaju (puno) mudrije, veće I značajnije!
I ne samo to! Naime, strane riječi im itekako dobro dođu I za to da njihovim nejasnim značenjem sakriju ili prikriju svoje neznanje – dakle, služe im kao krinka za neznanje!
U svakom slučaju, psiholozi se trude da bude što manje jasno ono što tvrde – kako bi se njihove tvrdnje mogle objasniti onako kako god tko poželi! A dakako – zato da prikriju svoje neznanje!
8
U SVOJEM POTPUNOM NESHVAĆANJU (OSJEĆAJA) ČOVJEKA – PSIHOLOZI SI DOPUŠTAJU ČAK I TO DA POČNU RAZDVAJATI OSJEĆAJE OD EMOCIJA
(PO)MISLITI DA SU OSJEĆAJI JEDNO, A EMOCIJE DRUGO – ZAISTA JE, NAJTOČNIJE REČENO, ČISTA LUDOST
Onaj tko imalo shvaća što su to osjećaji – zna što znači odvajati osjećaje od emocija! Odnosno, zna da to ne može biti ništa manje od čiste ludosti!
Bez daljnjega, pomisliti da pored osjećaja postoje još I emocije, može se zaista u jednom jedinom slučaju – da se ne zna ama baš ništa o osjećajima!