U onome što psiholozi govore o sreći – doslovno – ne postoji jedna jedina činjenica! Radi se o mudrovanju I pametovanju bez ikakvog obzira na zdrav razum.
PSIHOLOZI OBJAŠNJAVAJU, ODNOSNO DEFINIRAJU SREĆU DAJUĆI JOJ OSOBINE SUPROTNE ZADOVOLJSTVU
Psiholozi objašnjavaju, odnosno definiraju sreću preko trvrdnje da je sreća zadovoljstvo – ali koje se razlikuje od zadovoljstva! Dakle, opisuju sreću kao zadovoljstvo – ali koje ima potpuno suprotne osobine od osjećaja zadovoljstva, onog koje se ne odnosi na sreću! Točnije, opisuju sreću kao kratkotrajno zadovoljstvo, kao intenzivan osjećaj, kao osjećaj vezan isključivo za važne želje, I slično – dok suprotne osobine, dakle dugotrajno zadovoljstvo, neintenzivan osjećaj, osjećaj vezan za manje važne želje, I slično, pripisuju onom zadovoljstvu koje se ne odnosi na sreću!
PSIHOLOZI DEFINIRAJU SREĆU KROZ ČUDESNO BESMISLENU TVRDNJU: DA JE SREĆA ZADOVOLJSTVO – KOJE SE JAKO RAZLIKUJE OD ZADOVOLJSTVA
Kakva je to (pre)čudna tvrdnja psihologa da je sreća zadovoljstvo – ali se jako razlikuje od zadovoljstva?! Znači, iako sreća jeste zadovoljstvo – ipak se jako razlikuje od zadovoljstva?!
Dakle, kako je to moguće da se razlikuje od zadovoljstva – nešto što jeste zadovoljstvo?! Čudno da čudnije ne može biti!
S jedne strane psiholozi tvrde da zadovoljstvo u sreći, odnosno sreća, sa očito onim pravim zadovoljstvom, ima zajedničko to da se odnosi na ispunjavanje želja. No to neosporno znači da je sreća – samo jedan dio zadovoljstva!
S druge pak strane, u razlikama između sreće I zadovoljstva koje psiholozi navode isključivo se naglašava (velika) razlika između ta dva zadovoljstva. Odnosno, kristalno jasno daje se opis sreće kao zasebnog zadovoljstva. No, pošto ga opisuju kao potpuno suprotno od onog drugog zadovoljstva, dakle onog koje prikazuju kao nekakvo pravo zadovoljstvo – matematički je jasno da zapravo govore o tome da je sreća (točno) pola zadovoljstva!
Ukratko, psiholozi su u kristalnoj jasnoći opisali sreću kao zasebno, odnosno polovično zadovoljstvo, a još I kao ne-pravo, dakle krivo zadovoljstvo – a da toga niti najmanje nisu svjesni! Naime, nigdje I nikad ne opisuju sreću kao takvu – iako su je kristalno jasno jedino I isključivo kao takvu opisali! Na kraju krajeva, dokaz tome je već sama ta njihova tvrdnja o sreći kao zadovoljstvu – koje nije zadovoljstvo.
Dakle, zar je zaista moguće da je sreća zadovoljstvo – a koje se jako razlikuje od zadovoljstva?!? Da li je imalo važno što koja riječ znači?! Gdje je tu makar trunka logike, odnosno shvaćanja? Gdje je tu makar trunka zdravog razuma?!
Treba napomenuti da je ta tvrdnja – a zapravo se štoviše radi o cjelokupnom objašnjenju sreće – jedna od rijetkih koje se drže svi psiholozi na svijetu! Razum tu postavlja pitanje: što je bolje – da li to kada se svi psiholozi slože u vezi nevjerovatno nerazumnih tvrdnji, ili kada na jedno te isto pitanje daju brojna različita objašnjenja, dakle kada pobijaju jedni druge?!?
ZAKLJUČAK
Zašto psiholozi ne definiraju sreću kao dio zadovoljstva ili kao zasebno zadovoljstvo, ili kao polovično zadovoljstvo, odnosno kao pola zadovoljstva?!? Odnosno, zašto ono zadovoljstvo koje je u sreći ne nazivaju ne-pravim, krivim zadovoljstvom – pošto ga opisuju isključivo u tom smislu?! Jer, neosporno je da zdrav razum to zahtijeva I na to obavezuje! Naime, različite stvari – a da se ne govori o onima koje su jako različite, kao što je u ovom slučaju – obavezno se razlikuju I u nazivima, odnosno izrazima. Dakle, kako je to moguće tvrditi da je sreća zadovoljstvo – koje se (štoviše jako) razlikuje od zadovoljstva?! Kako je to moguće da psiholozi nazivaju isto, odnosno potpuno istom riječi, ono što smatraju da je jako različito – te još gore, da u želji da to opišu, opisuju nešto sasvim drugo, štoviše potpuno nesvjesni da to rade?!?
Definiranje sreće od strane psihologa je toliko besmisleno, odnosno u toliko velikoj mjeri bez ikakvog smisla I reda, da njima zapravo uopće nije ni moguće da se I najmanje drže jedne jedine vlastite tvrdnje! A kako da se ičega I drže – odnosno, ima li to I najmanje smisla – u njihovoj želji da jedino uživaju u mudrovanju I pametovanju?!