Potpuno je nemoguće da je zaljubljenost jedino intenzivan osjećaj. Dakle, zar je zaista moguće da toliko očita činjenica da su ljudi manje I više, odnosno malo ili jako zaljubljeni – ne postoji?!
NEVJEROVATNO JE ČUDNO I POMISLITI DA JE ZALJUBLJENOST JEDINO INTENZIVAN OSJEĆAJ
Uopće nije za povjerovati da se psiholozi usuđuju tvrditi da je zaljubljenost (jedino) intenzivan osjećaj – odnosno da su se suprotstavili toliko očitoj činjenici da čovjek može biti manje ili više, odnosno I malo I jako zaljubljen.
Psiholozi uspoređuju, odnosno izjednačavaju zaljubljenost sa strašću I zaluđenošću, u smislu da dokažu da se radi jedino o intenzivnom osjećaju. No, što idu dalje dokazivati nešto besmisleno, njihove su tvrdnje sve čudnije I nevjerovatnije. Naime, preočito je to da I strast I zaluđenost može biti I mala I velika, odnosno manje I veće jačine. Pa, zar je zaista moguće da strast predstavlja jedino veliku strast, kao I zaluđenost da znači samo nekakvu ogromnu zaluđenost?! U svakom slučaju, riječ nevjerovatno jako malo objašnjava ono što psiholozi govore, kako u vezi zaljubjenosti, tako I u svemu ostalome.
PSIHOLOZI NISU SVJESNI ČAK NI TOGA DA UOPĆE I NI NAJMANJE NE ISTRAŽUJU OSJEĆAJ ZALJUBLJENOSTI – ODNOSNO, BAVE SE STANJEM, A NE OSJEĆAJEM ZALJUBLJENOSTI
Kao osnovno, po objašnjenima I definiciji zaljubljenosti – iznad svega drugog je jasno da se psiholozi uopće ni ne bave osjećajem zaljubljenosti. Doslovno – oni uopće ni ne pokušavaju istraživati tu temu! Naprosto, to stoji, kako se kaže, crno na bijelom. To se ne može prikriti ili sakriti. Dakle, dovoljno je vidjeti njihova osnovna objašnjenja, I isti čas je shvatljivo, odnosno lako je provjerljivo da se oni bave jedino I isključivo stanjem zaljubljenosti. No, nekim čudom su uvjereni da se bave osjećajem zaljubljenosti – a da nisu ni pokušali objasniti što čovjek osjeća kada je zaljubljen! Dakle, doslovno jednu jedinu riječ nisu izgovorili o tome No, u potpunosti su uvjereni da objašnjavaju I definiraju baš osjećaj zaljubljenosti.
Dakako da psiholozi govore toliko nevjerovatne besmislice o zaljubljenosti – kad se uopće ni ne bave osjećajem zaljubljenosti! Odnosno, kada niti najmanje nisu svjesni toga što rade I što govore. Sve što rade je to da, doslovno, uništavaju svaku postojeću činjenicu.
JOŠ JE NEVJEROVATNIJE TO ŠTO RIJEČ INTENZIVAN PSIHOLOZIMA OZNAČAVA NEŠTO ODREĐENO, ODNOSNO NEKU TOČNO ODREĐENU JAČINU – IAKO JE PREOČITO DA SE RADI O RASPONU JAČINE
Treba reći da psiholozi uopće ni ne pokušavaju objasniti tu svoju riječ intenzivno. A preočito je da zaista ni najmanje ne shvaćaju što ona znači.
Najosnovnija je činjenica – da za psihologe činjenice uopće ni ne postoje. Oni koriste riječ intenzivno, očito je, u smislu kao da ta riječ označava nekakvu točno određenu jačinu – iako je isti čas shvatljivo da to nije tako! Prije svega, riječ intenzivno niti u onoj najmanjoj mjeri ne govori o tome gdje je ta granica, odnosno od koje to granice počinje zaljubljenost, kao ni gdje završava.
I više je nego očito to da riječ intenzivno prestavlja raspon jačine – a ne točno određenu jačinu! I već to jasno govori da čovjek može biti I malo, I jače, odnosno jako zaljubljen. A to, na kraju, kristalno jasno dokazuje da zaljubljenost nije intenzivan osjećaj. Dakako, jednako kao I strast I zaluđenost. Naprosto, u potpunosti izgubljeni izvan činjenica, oni govore o strasti I zaluđenosti kao da strast I zaluđenost ne može biti manja I veća. Dakle, zar zaista ne postoji manje strastveno, strastvenije I najstrastvenije?! Zar zaista?
Na kraju, zar poslije tog nevjerovatno besmislenog shvaćanja, odnosno korištenja riječi intenzivno može doći do imalo normalnog objašnjenja zaljubljenosti?! No, još je puno gore kada se zna da im je riječ “intenzivan” sam temelj I za objašnjenje ljubavi, te I za objašnjenje sreće I zadovoljstva, a time na kraju I temelj za objašnjenje čovjeka.
PSIHOLOZI UOPĆE I NI NAJMANJE NISU SVJESNI POSTOJANJA REDOSLIJEDA VRIJEDNOSTI – A SVAKAKO NI ONDA KADA GA, DAKAKO NESVJESNO, UZMU U OBZIR
Prije svega, tvrdnja o zaljubljenosti kao isključivo intenzivnom osjećaju – preočita je tvrdnja da čovjeku predstavlja posve jednaku vrijednost baš sve u što je zaljubljen, odnosno u što može biti zaljubljen.
Usput rečeno, psiholozi objašnjavaju zaljubljenost – a dakako da ni toga nisu nisu ni najmanje svjesni – kao da ona postoji isključivo u odnosu jedne osobe prema drugoj. Dakle, za njih uopće ne postoji zaljubljenost u prirodu, muziku, sport, šetnje, aute, motore, I slično. A to saznanje – koje obavezno imaju I djeca – isti čas bi ih odvratilo od tvrdnje da je zaljubljenost jedino intenzivan osjećaj?!
Na kraju, svakome tko ima I malo zdravog razuma redoslijed vrijednosti govori da nije moguće da čovjek bude jednako intenzivno zaljubljen u nešto što mu predstavlja veću vrijednost – I u nešto što mu je manje vrijedno.
ZAKLJUČAK
Kao osnovno, upavo sav rad I djelovanje psihologa isključivo je unutar nevjerovatnog. Naprosto, negiraju upravo svaku činjenicu koja postoji. Odnosno, upravo svaku normalnost – dakle sve ono što je potpuno očito I jasno svakom čovjeku na ovom svijetu – oni obavezno pregaze i unište.
Bez ikakve sumnje, djelovanje psihologa se svodi isključivo na to da dokažu da je njihova mudrost I pamet daleko iznad one koja je u narodu – odnosno, svodi se isključivo na mudrovanje I pametovanje u kojem činjenice uopće ne postoje.