ŠTO JE NESTRPLJENJE
Nestrpljenje je naprosto samo pomisao čovjeka da jedva čeka.
A
OBJAŠNJENJE (OSJEĆAJA) NESTRPLJENJA OD STRANE PSIHOLOGA
PSIHOLOZI DEFINIRAJU NESTRPLJENJE KAO NEMOGUĆNOST ČEKANJA
Psiholozi definiraju nestrpljenje primjerice kao negativnu emocionalnu reakciju na odgađanje, sporost ili prepreke u postizanju cilja, praćenu željom da se vrijeme ubrza. Ili kao emocionalno stanje nelagode, frustracije ili ljutnje u slučaju kada osoba nije u stanju odgoditi zadovoljenje želje, kada su rokovi za ostvarenje cilja duži od očekivanih, ili kada su troškovi postizanja cilja veći od predviđenih. Ili kao negativnu reakciju na trenutnu situaciju, praćenu snažnom željom za bržim odvijanjem događaja, ili postizanjem cilja. Itd.
O NESTRPLJENJU PSIHOLOZI SE ISKLJUČIVO, TAKOREĆI, NABACUJU TVRDNJAMA
Kao osnovno, psiholozi se uopće ni ne bave činjenicama. Kao prvo, uopće ne sakupljaju činjenice. A kao drugo, uopće se ne pridržavaju onog što tvrde, dakle onog što smatraju činjenicama. Naprosto, svaka njihova tvrdnja temelji se na najočitijem pogađaju I nagađaju. Odnosno, psiholozi se zapravo jedino nabacuju mislima I tvrdnjama. Dakle, tu nema nikakvog reda ni smisla. U vezi toga lako je primijetiti da se oni protive čak I onoj najjednostavnijoj odnosno najosnovnijoj logici. Doslovno rečeno, ne postoji ta tvrdnja psihologa – a koju sami ne pobijaju, odnosno koju nisu sami, I to najočitije negirali!
Usput rečeno, nije teško shvatiti da se psiholozi bave jedino mudrovanjem I pametovanjem. Dakle, samo pokušavaju, kako se kaže, prodati vlastitu pamet po najvećoj mogućoj cijeni, odnosno po cijeni većoj nego što to može netko drugi. Drugim riječima, samo se prave najpametniji I najmudriji na svijetu. Uostalom, to je zadatak svakog čovjeka. Naime, riječ je o mehanizmu u čovjeku. Jer dakako, čovjek je samo najobičniji mehanizam.
U SVOJIM DEFINICIJAMA NESTRPLJENJA PSIHOLOZI ZBRAJAJU BABE I ŽABE
Prije svega, ono što je najuočljivije je to da se (uglavnom) svaka definicija psihologa sastoji od nabrajanja tri takoreći područja na koja se nestrpljenje odnosi – s tim da svaka od tih definicija navodi područja koja su većinom različita u odnosu na druge definicije! No, s tim da u objašnjenjima svojih definicija psiholozi obavezno dodaju još neka područja, ili pak neko od područja koje navode u definiciji objašnjavaju u smislu da se sastoji od još nekih dodatnih područja. Ukratko, ono što je svakako najočitije u vezi tvrdnji psihologa o nestrpljenju – a dakako, to se odnosi I na njihova objašnjenja svih ostalih osjećaja – je to da, kako se kaže, zbrajaju babe I žabe! Bez daljnjega, upravo sav njihov rad ispunjen je jedino I isključivo mislima, odnosno tvrdnjama bez ikakvog reda I smisla.
U biti, očito je da psiholozi imaju tolika nabrajanja zato što ne mogu, odnosno ne znaju upotpuniti objašnjenje nestrpljenja. Naime, tim beskonačnim nabrajanjima samo dokazuju da im nešto nedostaje – a što se, dakako, odnosi na znanje, odnosno shvaćanje!
B
DEFINICIJA (OSJEĆAJA) NESTRPLJENJA
NESTRPLJENJE JE OSJEĆAJ ČOVJEKA DA JEDVA IZDRŽIVO ČEKA – ODNOSNO, DA JEDVA IZDRŽAVA ČEKATI – DA OSTVARI ONO ŠTO ŽELI
Najtočnije rečeno, nestrpljenje je osjećaj čovjeka da jedva izdrživo čeka – odnosno da jedva izdržava to što čeka – da ostvari ono što želi!
To što se o svom osjećaju nestrpljenja čovjek izjašnjava riječima jedva čekam – logički je jasno I očito da se radi o tome da zapravo jedva izdrživo čeka, dakle, da jedva izdržava to da čeka (da ostvari ono što želi)!
Naprosto, u nestrpljenju čovjek osjeća to da jedva izdržava to što mora čekati ono što želi. Odnosno, može se reći I tako da u nestrpljenju čovjek (osjeća da) ne može izdržati dočekati ono što želi.
NESTRPLJENJE JE POMISAO ČOVJEKA: JEDVA ČEKAM
Jedva čekam je izraz koji se odnosi na nestrpljenje, odnosno na objašnjenje nestrpljenja. Naime, itekako je očito, odnosno svakako je neosporno da taj izraz ljudi koriste kada izražavaju svoje nestrpljenje. Jednako tako ljudi izražavaju svoje nestrpljenje I kroz izraz: ne mogu dočekati.
Prema tome, nestrpljenje je – kao osjećaj – pomisao čovjeka: jedva čekam! Usput rečeno, osjećaji su misli – štoviše, točno određene riječi I misli! A to što čovjek jedva čeka, odnosno to što ne može dočekati, odnosi se – I jedino je moguće da se odnosi – na ono što želi, odnosno na to da ostvari ono što želi!
Nestrpljenje se odnosi na to da čovjek jedva izdrživo čeka, odnosno da jedva izdržava to što čeka. Naime, lako je shvatiti da u slučaju kada čovjek jedva čeka da to – potpuno neizbježno – znači da jedva izdržava to što čeka, da jedva izdrživo čeka! Odnosno, da ne može izdržati dočekati ono što želi.
ČOVJEK JE NESTRPLJIV – U SVAKOM TRENUTKU
Prije svega, čovjek je u svakom trenutku prepun misli, a zapravo želja I potreba.
Upravo sve što čovjek misli I radi – neizbježno misli I radi uz osjećaj nestrpljenja, odnosno osjećajući nestrpljenje! Između ostalog, to znači da I onda kada je najviše strpljiv – čovjek osjeća (bar malo) nestrpljenje!
Naime, kada čovjek u nekom trenutku, odnosno u vezi bilo čega što misli ili radi ne bi osjećao nestrpljenje – dakle, kada ne bi osjećao da jedva izdržava čekati da ostvari ono što želi – zapravo bi imao dopuštenje da misli I radi, osim onog što treba, I ono što mu nije potrebno! U biti, radio bi protiv onog što želi, odnosno treba!
Drugim riječima, osjećajući nestrpljenje – odnosno, osjećajući da jedva izdržava čekati da dođe do onog što želi – čovjek je zapravo prisiljen da, doslovno, ni najmanje, odnosno baš ničime ne odgađa ostvariti ono što želi! Najtočnije rečeno, nestrpljenjem je čovjek prisiljen činiti jedino I isključivo ono što je najnužnije u vezi ostvarenja svojih želja I potreba.
Prema tome, kako bi čovjek uopće mogao ostvariti sve ono što želi I treba – pošto se radi o tome da je u svakom trenutku prepun želja I potreba – osjećajem nestrpljenja je prisiljen na to da se bavi jedino I isključivo onime što mu je za ostvarenje svake pojedinačne želje I potrebe najnužnije! Dakle, osjećaj nestrpljenja čovjeku ne dopušta da čini išta suvišno odnosno nepotrebno, nego ga prisiljava da čini jedino ono zaista najnužnije u cilju da – svakako što točnije odnosno što bolje – ostvari ono što želi I treba!
U BITI, NESTRPLJENJE NE DOPUŠTA ČOVJEKU DA BUDE NEPOTREBNO STRPLJIV
U biti, radi se o tome da nestrpljenje ne dopušta čovjeku da bude nepotrebno strpljiv. Dakle, ne dopušta mu da se I najmanje zadržava na nečemu što mu – u određenom trenutku, odnosno u vezi određene želje ili potrebe – nije neophodno, odnosno važno! Prema tome, zahvaljujući nestrpljenju čovjeku je važno da čini samo ono najnužnije kako bi – svakako što bolje odnosno točnije – ostvario ono što želi, odnosno kako želi.
Usput rečeno, to što nestrpljenje ne dopušta čovjeku da bude nepotrebno strpljiv – govori o tome da nestrpljenje vlada strpljenjem čovjeka!
C
SVRHA (OSJEĆAJA) NESTRPLJENJA
SVRHA OSJEĆAJA NESTRPLJENJA JE DA BUDE NEOPHODNA POTREBA ČOVJEKA DA SE BORI PROTIV NEZADOVOLJSTVA, ODNOSNO NEUGODE NA NAČIN DA NI NAJMANJE NE ODGAĐA OSTVARIVATI SVOJE ŽELJE I POTREBE – KAKO BI MOGAO DA (PRE)ŽIVI
Kao osnovno, nestrpljenje je osjećaj kojime se čovjek bori protiv nezadovoljstva I neugode. Dakle, bori se protiv toga da njegove želje I potrebe budu nezadovoljene, neostvarene, a na kraju protiv toga da, zbog nezadovoljenosti, nezadovoljstva, doživi neugodu, odnosno osjećaj muke I patnje!
Svrha (osjećaja) nestrpljenja je prije svega u tome da prisiljava čovjeka da se u životu bavi jedino I isključivo onime što mu je najnužnije, odnosno najpotrebnije za to da (pre)živi! Drugim riječima, nestrpljenje usmjerava čovjeka na to da ni najmanje ne odgađa ostvariti svoje želje I potrebe. Jer dakako, čovjek je u svakom trenutku prepun želja I potreba koje treba ostvariti, a od kojih mnoge niti ne stigne ostvariti.
Zahvaljujući nestrpljenju čovjek vidi neugodu u tome da I najmanje odgađa ostvariti ono što želi ili treba. Dakako, u smislu da se, ako nema potrebe, ni najmanje ne zadržava na ostvarivanju jedne želje odnosno potrebe – nego da uz najmanje moguće čekanje počne ostvarivati neku drugu želju ili potrebu! Dakle, u nestrpljenju se radi o tome da čovjek jedva izdrživo čeka da ostvari jednu želju ili potrebu – odnosno, jedva izdrživo čeka da počne ostvarivati novu želju ili potrebu, kao I to da je ostvari! I tako unedogled (dok je čovjek u budnom stanju)! Prema tome, čovjek se nestrpljenjem bori protiv te neugode koja bi nastala u slučaju kada bi si dopustio da odgađa ostvarivati svoje želje I potrebe! A ta neugoda se odnosi na nepotrebno gubljenje vremena – odnosno, na nekorisno potrošeno vrijeme! Dakako, što se tiče toga da čovjek (pre)živi. Dakle, zato što se radi o uvjetu za čovjeka da uopće (pre)živi. Naime, kao što je općepoznato, svaki trenutak je presudan u životu, odnosno za život čovjeka. Ukratko, zahvaljujući nestrpljenju čovjek izbjegava baviti se onime što mu nije neophodno za to da (pre)živi.
OSJEĆAJ NESTRPLJENJA JE ZAKON U ČOVJEKU
Što se tiče nestrpljenja radi se o zakonu, o djelovanju zakona u čovjeku. Drugim riječima, osjećaj nestrpljenja je mehanizam u čovjeku. Dakle, riječ je o neprestajućem odvijanju jednog te istog djelovanja (sve vrijeme dok je čovjek u budnom stanju).
Usput rečeno, zahvaljujući osjećajima čovjek djeluje odnosno živi – doslovno rečeno – kao najobičniji mehanizam! U biti, to znači da je čovjek samo najobičnija životinja – I baš ništa više, odnosno bolje od tog! Dakle, kao I sve druge životinje – čovjek živi jedino I isključivo zbog osjećaja, odnosno po osjećajima. Naime, zar to može biti slučajno da je baš osjećaj – dakako, radi se o osjećaju sreće – čovjeku ono najvažnije što želi u životu?! Odnosno, kako je moguće da baš svaki čovjek na svijetu želi baš to, I samo to da bude (dovoljno) sretan?! Prema tome, ne može biti očitije I jasnije da čovjek naprosto samo čini ono na to je prisiljen – odnosno, djeluje jedino I isključivo mehanički, kao mehanizam!
TO ŠTO ČOVJEK JEDVA IZDRŽIVO ČEKA JE – ZADOVOLJSTVO
U nestrpljenju čovjek jedva izdrživo čeka – zadovoljstvo (odnosno ugodu koju mu zadovoljstvo stvara)! Naime, sve ono što čovjek želi I treba u životu – to je zadovoljstvo, dakle da njegove želje I potrebe budu zadovoljene, ostvarene! Jer dakako, zadovoljstvo nastaje zadovoljavanjem želja I potreba. S druge strane, sve ono što čovjek u životu ne želi – to je nezadovoljstvo, odnosno neugoda koju čovjek zbog nezadovoljenih želja I potreba osjeća!
TO ŠTO JE ČOVJEK NESTRPLJIV – ZNAK JE DA JEDVA IZDRŽAVA NEUGODU
Prije svega, čovjek je nestrpljiv zato što jedva izdrživo čeka zadovoljstvo I ugodu – a što mu se, posve logično, događa iz razloga što jedva izdržava nezadovoljstvo I neugodu!
Kao najosnovnije, čovjek je nestrpljiv – zato što osjeća nezadovoljstvo, I time neugodu! Bit je u tome što je neugoda osjećaj čovjeka da se (on, a zapravo njegovo tijelo) muči I da pati. A dakako, zato što njegovo tijelo nije zadovoljeno! Usput rečeno, osjećaji se odnose na tijelo čovjeka. Odnosno, čovjek osjećaje osjeća – dakako, jedino moguće – tijelom! Jer, ugoda I neugoda – kao sama bit osjećaja – neosporno se odnosi na tijelo čovjeka (a zapravo na svaku životinju)! Dakle, razum čovjeka, u samoj biti, nema baš ništa s osjećajima. Naime, razum čovjeka niti ne zna baš ništa o osjećajima. Odnosno, time što je čovjek samo (najobičniji) mehanizam – razum čovjeka je naprosto samo dio tog mehanizma! Usput rečeno, kako bi to bilo moguće da razum čovjeka djeluje jedino I isključivo u svrhu da čovjek bude sretan, odnosno što sretniji – a da se ne radi o tome da je razum samo dio mehanizma kojeg čini čovjek?! Slikovito rečeno, razum čovjeka nije ništa drugo nego samo jedan takoreći kotačić u mehanizmu kojeg čini čovjek.
Radi se o tome da – u nestrpljenju – čovjek jedva izdržava neugodu! S druge strane gledano, nestrpljiv je zato što želi – a zapravo jedva izdrživo čeka – zadovoljstvo, I time ugodu koje osjeća usljed zadovoljavanja tijela!
Naprosto, osjećajući nestrpljenje – čovjek zapravo želi jedino to da ne bude u neugodi, dakle da ne osjeća nezadovoljstvo! Naime, jedva izdrživo čeka da se nezadovoljstva I neugode riješi – a zapravo se radi o tome da jedva izdrživo čeka da ispuni želju ili potrebu, pošto time ostvaruje zadovoljstvo I ugodu!
NESTRPLJENJE JE ZNAK DA ČOVJEK – SVAKAKO UVIJEK I VJEČITO – JEDVA IZDRŽAVA NEZADOVOLJSTVO, ODNOSNO NEUGODE
Kao osnovno, nestrpljenje takoreći definira čovjeka kao biće koje je u stalnom I vječitom jedva izdrživom nezadovoljstvu.
Dakle, zbog nestrpljenja, odnosno zahaljujući nestrpljenju, čovjek stalno I vječito jedva izdržava nezadovoljstvo, odnosno neugode (koje mu nezadovoljstvo stvara)!
Prije svega, čovjek je u svakom trenutku svog života nestrpljiv. A pošto u nestrpljenju čovjek jedva izdržava nezadovoljstvo I neugode – to znači da u svakom trenutku svog života jedva izdržava nezadovoljstvo, odnosno neugode.
Nestrpljenje je znak da želje I potrebe čovjeka nisu zadovoljene. Dakle, čovjek jedva izdržava nezadovoljstvo zato što nije – svakako dovoljno, u dovoljnoj mjeri – zadovoljen!
Prema tome, lako je shvatiti da čovjek živi život na način da uvijek I vječito – dakle u svakom trenutku (u budnom stanju) – jedva čeka da ostvari ono što želi! Dakako, jer jedva izdržava nezadovoljstvo.
Usput rečeno, kako bi to bilo moguće da čovjek cijeli svoj život čini doslovno sve što može kako bi bio sretan, odnosno što sretniji – a da to nije zato što ga na to prisiljava stanje jedva izdrživog nezadovoljstva, a što znači to da jedva izdržava svoju nesretnost?!
SVAKA NEUGODA ČOVJEKU STVARA (DODATNO) NESTRPLJENJE
Prije svega, čovjeku stvara nestrpljenje svaka neugoda. Naime, najjednostavnije rečeno, čovjek jedva izdržava to čekanje da se neugode riješi. Usput rečeno, što je neugoda više – odnosno, što je neugoda veća – to je čovjek nestrpljiviji, odnosno teže izdržava čekati da ih se riješi!
Djelovanjem osjećaja nestrpljenja čovjek se bez prestanka, odnosno u svakom trenutku bavi neugodama, nastojeći da ih što je više moguće smanji. Točnije, nastoji što manje čekati da ostvari želju, odnosno potrebu
Usput rečeno, za nestrpljenje se ne može reći da se odnosi na ono što čovjek ne može izdržati čekati – nego na ono što jedva izdržava čekati, dakle, na ono što ipak nekako može izdržati čekati!
I U NAJVEĆEM STRPLJENJU – ČOVJEK OSJEĆA NESTRPLJENJE
Kao osnovno, čovjek ne može biti ni potpuno strpljiv ni potpuno nestrpljiv – nego jedino strpljiviji ili nestrpljiviji! Prema tome, I u najvećem strpljenju čovjek osjeća nestrpljenje, odnosno nestrpljivu potrebu da ostvari želju ili potrebu bez nepotrebnog čekanja. I obrnuto.
Strpljenje I nestrpljenje stvaraju međusoban odnos u kojem je čovjek istodobno taman toliko strpljiv I nestrpljiv – da uspije uz što manje čekanja ostvariti ono što želi! Drugim riječima, u strpljenju – dakle, dok ostvaruje želju ili potrebu – čovjek osjeća nestrpljenje koje ga spriječava da se I najmanje bavi nečim nepotrebnim, odnosno nekorisnim!
U biti, svakako se može reći da to što je čovjeku u životu nepotrebno, odnosno nekorisno – to je previše strpljenja! Dakle, čovjek ne smije (nikad) biti previše strpljiv – zato što bi to bilo protiv njega, protiv njegovog života! Prema tome, I kada se najviše čini da je čovjek previše strpljiv – naprosto se radi o tome da je I dalje jedino dovoljno strpljiv, odnosno da bez nepotrebnog čekanja ostvaruje određenu želju odnosno potrebu! Uostalom, I mir je (jedna od) želja odnosno potreba čovjeka.
ČOVJEK JE NESTRPLJIV – I U (NAJVEĆEM) ZADOVOLJSTVU
Prije svega, ne postoji taj trenutak u kojem čovjek ne osjeća nestrpljenje. Prema tome, čovjek je nestrpljiv I onda kada osjeća zadovoljstvo. Dakako, I onda kada čovjek osjeća najveće zadovoljstvo – osjeća to zadovoljstvo uz nestrpljenje, uz prisutnost nestrpljenja, dakle zajedno s osjećajem nestrpljenja! Usput rečeno, da nije tako – dakle, da mehanizam nestrpljenja ne djeluje na taj način – čovjeku bi svakako bilo omogućeno (da ima, odnosno da osjeća) više zadovoljstva! No, uvjetno odnosno slikovito rečeno, to bi bilo na kratko. Jer čovjek na taj način ne bi mogao preživjeti.
Naprosto, sva bit je u tome da čovjek ni u kom slučaju ne smije sebi dopustiti da I najmanje odgodi činiti ono što želi I treba u nekom trenutku. Drugim riječima, ne smije sebi dopustiti da čini ono što mu nije najpotrebnije u nekom trenutku, odnosno u svakom trenutku. Dakako, u svrhu toga da bi (pre)živio!
NESTRPLJENJE SE ODNOSI NA ŽELJE I POTREBE ČOVJEKA
Ukratko, nestrpljenje je vezano za želje I potrebe čovjeka. Odnosno, nestrpljenje se odvija isključivo u okviru ostvarivanja želja I potreba, zbog ostvarivanja želja I potreba.