OSJEĆAJ ČASTI
Čast je naprosto osjećaj koji je vezan za potrebu čovjeka da bude siguran u svoju vrijednost.
A
OBJAŠNJENJE PSIHOLOGA
O ČASTI PSIHOLOZI GOVORE UGLAVNOM SA STAJALIŠTA DRUŠTVENIH PRIZNANJA
Psiholozi su uvjereni da je čast stvar priznanja – a u smislu da se radi o posebnim ili posebno velikim vrijednostima nekog pojedinca, odnosno o njegovim posebnim ili velikim zaslugama u društvu! Prema tome, definiraju čast primjerice kao skup kvaliteta čovjeka vrijednih poštovanja, ili kao poštivanje tuđeg I vlastitog dostojanstva, ili kao skup ljudskih vrijednosti koje se temelje na poštivanju ljudskog dostojanstva, ili kao osjećaj vlastite vrijednosti, integriteta I dostojanstva, itd. No, svojim definicijama naknadno dodaju moral I društvene norme, pa poštenje, pravednost, odgovornost, itd – I to, nadasve očito, odnosno jedino moguće, zato što se njima samima te definicije čine previše isprazne!
Uput rečeno, (gotovo) sve osjećaje – pa tako I čast – psiholozi definiraju tako da nabroje tri taakoreći područja na koja se svaki pojedini osjećaj odnosi. No dakako, tri područja su psihička granica, u smislu da više od toga ne smiju sebi dopustiti kako ne bi, slikovito rečeno, previše zamutili sliku. Dakle, potpuno je čito da jedino zbog te psihičke granice navode samo tri područja u svojim definicijama, pošto obavezno – pod krinkom objašnjenja svake te definicije – dodaju još brojna područja! U biti, tom njihovom nabrajanju nema kraja. Naime, nikako ne uspijevaju da upotpune svoje prazne misli I teorije.
Bez I najmanje pretjerivanja, psiholozi se nabacuju riječima I mislima bez ikakvog reda I smisla. Odnosno, uopće ne znaju što govore, a zapravo što koja riječ znači!
ZA TEMELJ DEFINICIJE ČASTI PSIHOLOZI UZIMAJU PRETPOSTAVKU DA SE PRIZNANJA (U DRUŠTVU) DOBIVAJU, ODNOSNO DIJELE – SAVRŠENO PRAVEDNO
Psiholozi govore o časti na temelju pretpostavke da ovo društvo dijeli priznanja isključivo pravedno, odnosno na temelju nečijih neospornih zasluga. Dakle, ovo društvo je za njih savršeno pošteno I pravedno, te priznanja, I time čast, dobivaju jedino savršeno pošteni ljudi. Dakako, poslije tolikog savršenstva nije nimalo čudno to što tvrde čak I to da je čast nešto o čemu ljudi brinu svjesno. Prema tome, ispada da ljudi točno I najtočnije znaju što je čast – iako je preočito da ljude to ni najmanje ne zanima, štoviše, da se nikad ni ne pitaju što je čast! A sudeći po tome što o časti govore – očito se ni psiholozi to ne pitaju.
Nadalje, psiholozi ljude dijele na savršeno časne – koje opisuju kao osobe koje nikad I ni u čemu ne čine nečasno, nepošteno – I na nečasne, koje opisuju kao osobe koje uopće ne mogu osjećati, odnosno osjetiti čast! Dakle, psiholozima je u vezi časti sve savršeno. No, zapravo se radi jedino o tome da su njihove tvrdnje, takoreći, savršeno čudne, odnosno savršeno nelogične!
Usput rečeno, upravo svaki osjećaj psiholozi obavezno objašnjavaju na način da traže I nalaze nekakva najčudnija savršenstva. No dakako, psiholozi objašnjavaju osjećaj časti – baš kao I sve druge osjećaje – na razini potpunog neshvaćanja toga što govore, odnosno što koja riječ znači!
PSIHOLOZI SU SAVRŠENO SIGURNI DA SU U PRAVU U SVEMU ŠTO GOVORE
Prije svega, psiholozi se bave tom svojom znanošću tako da svako malo mijenjaju objašnjenja svakom osjećaju. Dakle, svako malo negiraju vlastito znanje – a zapravo negiraju znanost! Uz to, tvrde da osjećaje uopće nije moguće objasniti (u potpunosti). No, iako nije nikako moguće da za ta vlastita djelovanja, odnosno za vlastite tvrdnje ne znaju – psiholozi uvijek I obavezno u vezi svakog osjećaja pišu I govore u smislu da su potpuno, štoviše savršeno uvjereni u svaku svoju tvrdnju! Doslovno, uopće ne dopuštaju tu mogućnost da u nečemu nisu u pravu. Na kraju krajeva, često nastupaju javno, primjerice na TV, pa je lako osvjedočiti se da je njihovo znanje uvijek I obavezno savršeno, odnosno da nije moguće da bude išta manje od savršenstva. No dakako, nakon nekog vremena, uvijek iznova, opet mijenjaju te svoje savršeno točne tvrdnje. I na kraju, to zovu znanjem I znanošću.
B
DEFINICIJA (OSJEĆAJA) ČASTI
ČAST JE OSJEĆAJ ZADOVOLJSTVA, ODNOSNO OSJEĆAJ UGODE ČOVJEKA TIME ŠTO JE POTVRDIO SVOJU (DOVOLJNU) VRIJEDNOST, ODNOSNO VAŽNOST
Čast je osjećaj zadovoljstva, odnosno ugode čovjeka time što je potvrdio da je dovoljno vrijedan, odnosno važan.
Naprosto, to što čovjek osjeća čast zbog priznanja, ordena, promaknuća, medalja, itd – a dakako, na osnovu svoje vrijednosti, zato što je vrijedan – neosporno govori o tome da čovjek osjeća čast u slučaju kada dobije potvrdu toga da je vrijedan! Dakle, ti najjednostavniji I najočitiji primjeri u kojima čovjek osjeća čast kristalno jasno pokazuju da se radi o tome da ordeni, medalje, itd čovjeku naprosto samo potvrđuju to da je vrijedan, odnosno važan!
ČOVJEK JE VRIJEDAN – NA NAČIN DA NEŠTO STVARA, ODNOSNO OSTVARUJE
Prije svega, čovjek je vrijedan – zato što ostvaruje vrijednosti, zato što ostvaruje nešto vrijedno, dakle zato što je vrijedan, odnosno koristan. Dakako, radi se o tome da je čovjek vrijedan I koristan na jedan jedini mogući način – a to je da ostvaruje svoje (ili nečije) želje I potrebe! Jednostavno rečeno, ostvarivanjem želja I potreba – čovjek ostvaruje vrijednosti, ostvaruje ono što (mu) vrijedi, ono što (mu) koristi!
Na temelju najočitijih, odnosno najjednostavnijih primjera u kojima čovjek dobiva medalje, priznanja, itd – očito je, I svakako neosporno, da čovjek osjeća čast na osnovu svoje vrijednosti, na osnovu toga što je vrijedan! Dakle, zato što je medalje, priznanja, itd – na temelju svoje vrijednosti – zavrijedio, odnosno zaslužio! Ukratko, radi se o tome da zato što je vrijedan – čovjek zavrjeđuje, odnosno zaslužuje (da osjeća) čast!
ČAST JE NEŠTO ŠTO – ZBOG SVOJE VRIJEDNOSTI, ZATO ŠTO JE VRIJEDAN – ČOVJEK ZASLUŽUJE, ODNOSNO ZAVRJEĐUJE
Kao osnovno, čovjek osjeća čast na osnovu svoje vrijednosti – dakle, uz uvjet da je vrijedan! No, čast ostvaruje, odnosno osjeća tek u slučaju kada je – zahvaljujući svojoj vrijednosti – to zavrijedio, zaslužio! Drugim riječima, radi se o tome da čovjek osjeća čast tek u slučaju potvrde toga da je vrijedan. Naime, I najveće vrijednosti čovjeka ne stvaraju mu čast – ako nema potvrdu da se radi o vrijednostima!
Uopće nije sporno to da čovjek osjeća čast na osnovu potvrđivanja toga da je vrijedan. No, sudeći po primjerima u kojima čovjek osjeća čast I ako ne prima medalje, odličja, itd – odnosno, kada ne prima baš ništa od strane drugih ljudi – jasno je da čovjek potvrđuje svoju vrijednost, dakle to da je vrijedan, I na mnoge druge načine! Radi se o tome da drugi ljudi nisu neophodni čovjeku da bi osjetio čast. Odnosno, čovjeku nije neophodno da mu netko drugi potvrdi to da je vrijedan! Naime, logično je, odnosno kristalno je jasno da to može učiniti, te I čini sam.
Primjerice, nakon bilo kakvog rada – dakle, na osnovu vrijednosti, zato što je vrijedan – čovjek zavrjeđuje, zaslužuje da se najede, da se odmori, itd. Prema tome, hrana, odmor, itd predstavlja mu potvrdu toga da je vrijedan – odnosno, stvara mu osjećaj časti!
Usput rečeno, jedna od najuobičajenijih I najočitijih potvrda vrijednosti čovjeka je novac. Bez daljnjega, itekako je shvatljivo, odnosno logično da novac predstavlja potvrdu vrijednosti čovjeka. Naime, čovjek dobiva novac zbog svoje vrijednosti – zato što je novac zavrijedio, zaslužio. Naprosto, kako novac, tako I sve drugo što čovjek zaradi, zasluži, zavrijedi – potvrda je njegove vrijednosti, dakle stvara mu osjećaj časti!
ČOVJEK OSJEĆA ČAST – KADA DOBIJE, ODNOSNO OSTVARI ONO ŠTO JE ZAVRIJEDIO
Dakle, kada sportaš dobije, odnosno ostvari medalju – a koju je dakako zbog svoje vrijednosti zavrijedio – osjeća čast!
Jednostavno rečeno, čovjek osjeća čast time što je – zahvaljujući svojoj vrijednosti – zavrijedio, zaslužio da bude čašćen, odnosno počašćen! A dakako, to čime je čašćen I počašćen – razlog je čovjeku da osjeća čast, pošto se radi o potvrdi toga da je vrijedan!
Čovjek osjeća čast zbog svega što – zahvaljujući svojoj vrijednosti – zavrijedi, odnosno zasluži! U stvarnosti to znači da čovjek osjeća čast u vezi upravo svake svoje vrijednosti. Dakle, dovoljno je da zahvaljujući bilo kojoj od vlastitih vrijednosti nešto dobije, odnosno ostvari.
Čast je potreba svakog čovjeka. Štoviše, radi se o potrebi čovjeka da u svakom trenutku osjeća čast. Jer, čast nije neka igra, odnosno igračka (psihologa) – nego osjećaj, odnosno zakon za čovjeka!
ČOVJEK OSJEĆA ČAST – NA OSNOVU UPRAVO SVAKE SVOJE VRIJEDNOSTI
Osnovni uvjeti za to da čovjek osjeti čast je, kao prvo, vrijednost čovjeka. A kao drugo, netko ili nešto što potvrđuje tu vrijednost – a što se odnosi na sve ono što čovjek zahvaljujući svojoj vrijednosti zasluži, zavrijedi!
Čovjek osjeća čast zbog upravo svake svoje vrijednosti. A to znači da čast osjeća na osnovu upravo svega što mu je I najmanje u životu vrijedno, odnosno važno! Dakle, I ona najneznatnija vrijednost za čovjeka, I ono što mu je tek neznatno važno pruža mu čast, odnosno osjećaj časti – dakako, tek u slučaju kada tom vrijednošću nešto zavrijedi, zasluži, zaradi, odnosno dobije, ostvari!
Između ostalog, svako znanje, općepoznato je, služi čovjeku na čast. A to svakako znači da I ono najbeznačajnije znanje – primjerice to što zna govoriti – dovoljno mu je da osjeća čast, štoviše, u svakom trenutku dok govori! Naime, dovoljno je samo to da govorom ostvari ono što želi. Drugim riječima, dovoljno je da govorom – a zapravo bilo čime što mu je važno I vrijedno u životu – ostvari neku svoju želju ili potrebu pa da neizbježno osjeća čast!
KADA ČOVJEK NEKU SVOJU VRIJEDNOST ISKORISTI – OSJEĆA ČAST
Radi se naprosto o tome da je za osjećaj časti čovjeku dovoljno to da mu neka, a zapravo bilo koja vrijednost posluži, odnosno da mu bude korisna. Naprosto, u onom trenutku kada nekom od vrijednosti ostvari ono što želi – a što se odnosi na to da ostvari neku svoju želju ili potrebu – osjeća čast!
Jednostavno rečeno, sve što je čovjeku vrijedno I važno u životu – služi mu na čast! Dakle, koristi mu za čast, za to da osjeti čast! Naprosto, sve to vrijedno I važno služi mu, dakle koristi, za to da potvrdi da je vrijedan I važan.
ČOVJEK POTVRĐUJE SVOJU VRIJEDNOST – TAKO DA NASTAVLJA BITI VRIJEDAN
Ona najjednostavnija logika govori da čovjek potvrđuje svoju vrijednost – dakle to da je vrijedan – na način da naprosto nastavlja biti vrijedan! Dakle, to što primjerice sportaši uvijek iznova žele potvrditi, I potvrđuju svoju vrijednost – dakako da se radi o tome da samo nastavljaju pokazivati svoju vrijednost!
Prema tome, to što čovjek potvrđuje svoju vrijednost – zapravo samo nastavlja ostvarivati svoje želje I potrebe! Naprosto, radi se samo o tome da čovjek potvrđuje neku od svojih vrijednosti – tako da njome ostvaruje novu želju, odnosno potrebu!
Ukratko, ostvarivanjem želja I potreba čovjek stvara vrijednosti – odnosno, dolazi do nečeg što mu je vrijedno I važno – a te stvorene vrijednosti, dakle to što mu je vrijedno I važno, služi mu, dakako, za to da ostaruje nove želje I potrebe, a čime ostvaruje čast, odnosno osjeća čast!
ČOVJEK OSJEĆA ČAST – ZBOG SVEGA ŠTO MU JE VRIJEDNO I VAŽNO U ŽIVOTU
Čovjek osjeća čast primjerice zbog toga što je rođen u svom mjestu, u svom gradu, u svojoj državi. Ili osjeća čast zato što sportaš za kojeg navija ponovo pokazuje svoju vrijednost. Ili osjeća čast zato što poznaje neku (barem njemu) važnu osobu, zato što živi u 21. stoljeću, zato što vidi poznatu osobu, itd.
Svim tim primjerima u kojima čovjek neosporno osjeća čast zajedničko je to da je zahvaljujući određenoj vrijednosti koju ima čovjek nešto ostvario! Drugim riječima, zahvaljujući onome što mu je vrijedno I važno – čovjek je nešto zavrijedio, zaslužio, odnosno ostvario! A to što čovjek zavrijedi, zasluži, odnosno ostvari – I što mu stvara osjećaj časti – naprosto je samo (neka) nova vrijednost, dakle još nešto što mu je vrijedno I važno! U biti, čovjek je samo ostvario novu želju ili potrrebu.
Usput rečeno, ljudi – a među njima I psiholozi – vide čast samo kada su u pitanju oni najočitiji primjeri časti! Zbog toga misle da se čast odnosi jedino na posebne prilike I na posebne ljude – odnosno samo na javna priznanja I posebne zasluge, te na neke posebne vrline! No dakako, čast se – baš kao što je slučaj I sa svim drugim osjećajima – odnosi na svaki trenutak života čovjeka! Doslovno, čast se odnosi na svako, I ono najmanje priznanje – odnosno, I na ono najmanje važno priznanje!
ČOVJEK OSJEĆA ČAST – ZBOG DOVOLJNE VRIJEDNOSTI, ODNOSNO VAŽNOSTI
Kao osnovno, čovjek osjeća čast ne zato što je bilo koliko vrijedan I važan – nego zato što je, najtočnije rečeno, dovoljno vrijedan I važan! Naime, čovjek se svakako ne može osjećati savršeno vrijednim I važnim. Odnosno, svakako ne može osjećati čast u slučaju ako je vrijedan I važan – ali nedovoljno! Primjerice, ako se u nekom društvu ne osjeća dovoljno vrijedan I važan – a zapravo, ako se osjeća nedovoljno vrijedan I važan u bilo čemu što radi I misli – to znači da ne osjeća čast, odnosno da nije potvrdio da je dovoljno vrijedan I važan! Uostalom, ako čovjek osjeća da je nedovoljno vrijedan I važan – u tom slučaju osjeća nezadovoljstvo! No, čast se odnosi na osjećaj zadovoljstva!
ČAST JE OSJEĆAJ KOJI JE VEZAN ZA PONOS
Ukratko, ponos se odnosi na to da se čovjek osjeća (dovoljno) vrijedan I važan. Dakako, osjeća se vrijedan I važan zato što čini nešto što mu je vrijedno, odnosno važno. A ono što mu je vrijedno I važno – odnosi se na to da ostvaruje svoje želje I potrebe!
Dok, čast se odnosi na to da čovjek povrđuje svoju vrijednost. To znači da na osnovu tih svojih vrijednosti koje ima ostvarene – odnosno preko njih, pomoću njih, zahvaljujući njima – ostvaruje nove želje, odnosno potrebe, a čime naprosto potvrđuje te svoje vrijednosti, odnosno svoju vrijednost!
ČOVJEK OSJEĆA ČAST – ZBOG SVAKOG ZADOVOLJSTVA
Kao osnovno, upravo svako zadovoljstvo – dakle, upravo svaka ostvarena želja, odnosno potreba – čast je za čovjeka! Uostalom, kako bi to bilo moguće da se čast – kao osjećaj zadovoljstva – ne odnosi na sva zadovoljstva, odnosno na svako zadovoljstvo?! Naprosto, čovjek se svakim zadovoljstvom – a što znači svakom zadovoljenom, odnosno ostvarenom željom I potrebom – neizbježno osjeća počašćen, a što znači da osjeća čast!
Usput rečeno, svaka ostvarena želja I potreba – stvara čovjeku više različitih osjećaja! Točnije, jedna ostvarena želja ili potreba – neizbježno stvara čovjeku sve osjećaje zadovoljstva, dakle sve osjećaje u kojima osjeća zadovoljstvo! Primjerice sreća, ponos, čast, radost, veselje, moć, sloboda, itd, sve su to osjećaji koje čovjek doslovno istovremeno osjeća u slučaju svakog pojedinog zadovoljstva – a što znači u vezi svake ostvarene želje odnosno potrebe, dakako, u onom trenutku kada je ostvari! Bit je u tome da svaki od tih osjećaja zadovoljstva ima takoreći svoje razloge nastajanja, a zapravo svoje uvjete da nastane.
Razlog, odnosno uvjet za to da čovjek osjeti čast je naprosto u tome što je – dakako, na temelju određene vrijednosti koju je ostarivanjem želje odnosno potrebe prije toga ostario – ostvario neku novu želju odnosno potrebu! U biti, svako zadovoljstvo čast je za čovjeka – odnosno, potvrda je toga da je čovjek vrijedan, odnosno važan!
ČOVJEK OSJEĆA ČAST – U SVAKOM TRENUTKU
Prije svega, čovjek osjeća čast – dakle, osjeća potvrdu toga da je dovoljno vrijedan, odnosno važan – u svakom trenutku!
Primjerice, očito je da sportaši imaju stalnu potrebu za priznanjima, I time za čašću. Naime, uvijek iznova, odnosno bez prestanka nastoje pokazivati, svakako što veću, vlastitu vrijednost. No dakako, čast je stalna potreba svakog čovjeka. Štoviše, to je potreba čovjeka u vezi svega čime se bavi – dakle, u vezi svega što misli I radi!
Bit je u tome da čovjek osjeća čast – dakle to da je potvrdio svoju vrijednost, odnosno važnost – upravo svakom željom ili potrebom koju ostvari! Drugim riječima, upravo svako zadovoljstvo – kao rezultat ostvarene želje, odnosno potrebe – razlog je da čovjek osjeća čast, pošto na taj način potvrđuje svoju vrijednost I važnost! A čovjek je u svakom trenutku bar nečime zadovoljan. Usput rečeno, čovjek je u svakom trenutku prepun želja, odnosno potreba – a u vezi bar nekih osjeća zadovoljstvo, I time čast!
OSJEĆAJ ČASTI SE ODNOSI NA ŽELJE I POTREBE
Čovjek potvrđuje to da je vrijedan I važan – odnosno, osjeća čast – svakom novom ostvarenom željom I potrebom! Naprosto, radi se o tome da je upravo svaka nova ostvarena želja I potreba – neizbježno potvrda vrijednosti I važnosti čovjeka, I time čast!
Usput rečeno, čast se odnosi na svaku ostvarenu želju I potrebu čovjeka bez obzira na to da li je svoju želju ili potrebu ostvario sam, ili mu je ona ostvarena od strane nekoga ili nečega. Primjerice, čovjek osjeća čast kao navijač – u slučaju kada mu ostvari želju, odnosno potrebu sportaš za koga navija!
Čast se, dakako, odnosi na svako zadovoljstvo čovjeka. Naime, kako bi to bilo moguće da se kao osjećaj zadovoljstva čast ne odnosi na sva zadovoljstva?! Usput rečeno, to je moguće jedino u svijetu psihologa u kojem postoje razna čudovišna zadovoljstva. Naime, psiholozi su stvorili mnoštvo različitih zadovoljstava koje objašnjavaju tako da na najbesmislenije moguće načine negiraju onu najosnovniju, odnosno najjednostavniju logiku.
ZNAČENJE IZRAZA: SVAKA ČAST
Kada se nekome kaže: svaka čast – radi se o tome da je taj netko na bilo koji način potvrdio to da je vrijedan I važan! Primjerice, izraz svaka čast često se upućuje sportašima u slučaju uspješnog nastupa.
ZNAČENJE IZRAZA: ISPOD ČASTI
Čovjeku je ispod časti svaka ona vrijednost I važnost – nekoga ili nečega – koja ne potvrđuje njegovu vrijednost I važnost! Dakle svaka ona vrijednost koja je ispod razine vrijednosti I važnosti za koju čovjek vjeruje da ima – ispod mu je časti! Drugim riječima, čovjeku je ispod časti svaka ona vrijednost I važnost za koju vjeruje, a zapravo osjeća, da nije na dovoljnoj razini, odnosno da nije na njegovoj razini vrijednosti I važnosti – dakle, da ne potvrđuje njegovu vrijednost I važnost!
C
SVRHA (OSJEĆAJA) ČASTI
SVRHA OSJEĆAJA ČASTI JE U TOME DA PREDSTAVLJA NEOPHODNU POTREBU ČOVJEKA DA UVIJEK IZNOVA OSTVARUJE SVOJE ŽELJE I POTREBE KAKO BI POTVRĐIVAO SVOJU DOVOLJNU VRIJEDNOST I VAŽNOST – ODNOSNO TO DA JE DOVOLJNO VRIJEDNO I VAŽNO DA (PRE)ŽIVI
Kao osnovno, čast je osjećaj zadovoljstva, odnosno ugode – dakle, osjećaj čovjeka da je zadovoljio, da je ostvario svoju želju ili potrebu!
Usput rečeno, I želje čovjeka su – (samo) potrebe! U vezi toga dovoljno je reći to da želje čovjek treba – dakle, potrebne su mu, potreba su čovjeka!
Ukratko, čast je neophodna potreba čovjeka da uvijek iznova potvrđuje to da je dovoljno vrijedan I važan – odnosno da je dovoljno vrijedno I važno to da (pre)živi – a što čini na način da uvijek iznova ostvaruje svoje želje I potrebe!
Naprosto, u slučaju kada ne bi potvrđivao svoju dovoljnu vrijednost – dakle, kada ne bi u dovoljnoj mjeri ostvarivao svoje želje I potrebe – čovjek ne bi mogao osjećati se dovoljno vrijedan I važan! Odnosno, ne bi mogao osjećati da mu je život dovoljno vrijedan I važan.
Usput rečeno, čovjek svakako ponekad osjeća da mu život nije dovoljno vrijedan I važan. No, bit je u tome da – zahvaljujući osjećaju časti – obavezno čini sve što najviše može u cilju da to prevlada, odnosno u cilju da to izbjegne. Dakako, na način da – ostvarivanjem želja I potreba – nastoji potvrditi, I (što više) potvrđivati, to da je on, odnosno njegov život, vrijedan I važan!
SVRHA OSJEĆAJA ČASTI JE NEOPHODNA POTREBA ČOVJEKA DA OSIGURAVA TO DA MU ŽIVOT BUDE DOVOLJNO VRIJEDAN I VAŽAN
Prije svega, ta potreba čovjeka da potvrdi, I da potvrđuje vlastitu vrijednost I važnost – dakle, da osjeća čast – odnosi se na dovoljnu vrijednost I važnost! Jer, radi se naprosto o potrebi čovjeka da potvrdi da ima dovoljno razloga da živi. Usput rečeno, I ostali osjećaji koji se odnose na vrijednost I važnost čovjeka – odvijaju se isključivo s obzirom na dovoljnu vrijednost I važnost! No, u biti dovoljnost se svakako odnosi na upravo svaki osjećaj.
No, čovjeku je moguće da potvrdi, odnosno da potvrđuje da je dovoljno vrijedan I važan – pošto mu je to neophodno potrebno u svakom trenutku – tek uz uvjet da čini sve što najviše može u vezi ostvarivanja svojih želja odnosno potreba! Naime, bit je u tome što je čovjek u svakom trenutku, odnosno stalno I vječito jedva izdrživo nezadovoljan. Drugim riječima, u svakom trenutku je prepun želja I potreba – dakako, koje želi ostvariti, dakle, u vezi kojih želi ostvariti zadovoljstvo! Prema tome, svako takoreći propuštanje toga da potvrdi da je vrijedan I važan – značilo bi da čovjek u tom trenutku osjeća da mu život nije (dovoljno) važan! Dakako, čovjek osjeća da ne treba potvrditi to da mu je život vrijedan I važan – jedino ako mu život prestaje biti (dovoljno) važan! Dakle, u slučaju da propusti ostvariti samo jednu želju odnosno potrebu – čovjek time pokazuje da mu više nije – barem ne u dovoljnoj mjeri – stalo do života!
Osjećaj časti se, baš kao I svi ostali osjećaji, odvija jedino I isključivo s obzirom na opstanak. Prema tome, pitanje osjećaja časti stvar je jedino toga da čovjek nastavlja – svakako što više I što bolje – ispunjavati svoje želje I potrebe! Naprosto, time što zbog osjećaja časti čovjek osjeća potrebu da potvrđuje to da je dovoljno vrijedan I važan – a što čini tako da uvijek iznova ostvaruje svoje želje I potrebe – zapravo ispunjava potrebu da (pre)živi!
ČAST JE – ODNOSNO POTVRĐIVANJE VLASTITE VRIJEDNOSTI I VAŽNOSTI – U
TOME DA ČOVJEK UVIJEK IZNOVA OSTVARUJE SVOJE ŽELJE I POTREBE
Osjećajući čast – čovjek osjeća zadovoljstvo, dakle zadovoljan je! Dakako, zato što je potvrdio vrijednost I važnost vlastitog života! A, posve logično, vrijednost I važnost svog života čovjek potvrđuje – odnosno, jedino je moguće da potvrđuje – tako da uvijek iznova ostvaruje svoje želje I potrebe!
Kao osnovno, čast je – kao I ostali osjećaji – zakon (za čovjeka)! Dakako, što se tiče opstanka. A to znači da je čast neophodna potreba čovjeka kako bi mogao (pre)živjeti. Posve logično, jer se radi o tome da – kako bi osjećao čast, odnosno kako bi potvrđivao svoju vrijednost I važnost – čovjek ostvaruje svoje želje I potrebe!
Neosporno je da čovjek ima potrebu za što više časti, odnosno za što većom časti. Dakako, tu potrebu čovjek ima upravo u svakom trenutku. Naime, čovjek ni u kom trenutku ne propušta činiti sve što najviše može u cilju da ostvaruje svoje želje I potrebe – te time I da potvrdi to da je on, odnosno njegov život, dovoljno vrijedan odnosno važan!
ČOVJEK IMA POTREBU DA OSJEĆA ČAST – NAJVIŠE ŠTO MOŽE
Kao osnovno, sve što čovjek u svom životu želi – to je zadovoljstvo! Zadovoljstvo dakako nastaje zadovoljavanjem, odnosno ostvarivanjem želja I potreba. Prema tome, nastojanjem da bude zadovoljan – a zapravo što zadovoljniji – čovjek samo nastoji što više ostvarivati svoje želje I potrebe! Na kraju krajeva, jedino to I takvo djelovanje osigurava čovjeku da (pre)živi. Odnosno, radi se o osnovnom uvjetu za čovjeka da (pre)živi!
No, na to da želi zadovoljstvo – dakle, da želi ostvariti želje odnosno potrebe – čovjeka prisiljava nezadovoljstvo! Posve očito, radi se o tome da čovjek nešto želi odnosno treba – a što znači da je nezadovoljen, odnosno nezadovoljan – kako bi ostvario ono što želi odnosno treba, I time bio zadovoljen, te osjećao zadovoljstvo! Prema tome, svako zadovoljstvo – pa tako I ono u osjećaju časti – nastaje iz nezadovoljstva, odnosno zbog nezadovoljstva!
Svakako nije nevažno to koliko časti, odnosno koliku čast – u nekom, odnosno bilo kom trenutku – čovjek osjeća! Naime, radi se o tome da čovjeku nije dovoljno samo to da može osjećati čast – nego mu je potrebno da osjeća što više časti! Štoviše, u svakom trenutku. Jer, za život čovjeka – za to da (pre)živi – upravo svaki trenutak je presudan! Dakle, da bi (pre)živio čovjeku je neophodno da u svakom trenutku što više potvrđuje to da je njegov život dovoljno vrijedan I važan – a što dakako može činiti, I svakako čini, time što nastoji što više ispunjavati svoje želje I potrebe! Tim prije što je čovjek u svakom trenutku jedva izdrživo nezadovoljan.
U stvarnosti se radi samo o tome da čovjek – kako bi potvrdio da je dovoljno vrijedan I važan – mora u dovoljnoj mjeri ostvarivati svoje želje I potrebe! No dakako – zbog toga što je uvijek I vječito jedva izdrživo nezadovoljan – u tu svrhu je prisiljen ostvarivati svoje želje I potrebe najviše što može!