ŠTO JE RAZOČARANJE
Razočaranje je – naprosto – osjećaj neuspjeha (za čovjeka)!
A
OBJAŠNJENJE PSIHOLOGA
PSIHOLOZI TVRDE DA JE RAZOČARANJE VEZANO ZA OČEKIVANJA I NADE ČOVJEKA
Najosnovnija tvrdnja psihologa u vezi razočaranja je ta da ono postoji jedino u slučaju kada čovjek ne ispuni svoja očekivanja ili nade. Dakle, radi se o tvrdnji da se čovjek razočara jedino kada ne ostvari, ili ne ispuni, ono što očekuje ili čemu se nada.
Tom svojom tvrdnjom psiholozi, neosporno je, tvrde da u slučaju kada očekivanje I nada ne postoji – da ne postoji ni razočaranje! No dakako, isti čas je – odnosno bez I malo razmišljanja – shvatljivo da je čovjek razočaran I onda kada mu se dogodi ono što ne očekuje I čemu se ne nada! Dakle, čovjek se ne nada i ne očekuje primjerice tuču, poplavu, sušu, bolest, prometnu nesreću, I slično – ali je neizbježno razočaran u takvim slučajevima! Naime, svakako nije, I ne može biti očaran tim – ili bilo kojim drugim – neugodama, odnosno unatoč neugoda! A ako nije očaran nečime što mu se dogodilo – moguće je, dakako, jedino to da je razočaran!
Prema tome, ni očekivanja ni nade, a time ni definicija – kao I sva objašnjenja razočaranja, odnosno upravo sve što psiholozi govore o razočaranju – sa razočaranjem nema baš nikakve veze! Bez daljnjega, treba naglasiti da se radi načisto o razaranju (potpuno očitih) činjenica, odnosno najosnovnije logike, a zapravo o pravom užasu. No dakako, ako se uzme u obzir da psiholozi sve to rade u ime znanosti – užas je svakako najblaža moguća riječ!
PSIHOLOZI ZAPRAVO UOPĆE NITI NE POKUŠAVAJU DEFINIRATI RAZOČARANJE
Psiholozi temelje svoje objašnjenje svakog od osjećaja na tvrdnji da su osjećaji složeni, kompleksni, apstraktni, pa da stoga uopće nije moguće dati jednu, odnosno jedinstvenu definiciju ni za koji pojedinačni osjećaj. Drugim riječima, o svakom osjećaju psiholozi imaju više definicija. Naime, kako kažu, definicija nekog osjećaja ovisi o pristupu, u smislu iz kojeg se kuta neki osjećaj promatra. Na kraju ispada da, iz kojekakvih razloga, o svakom osjećaju psiholozi daju, odnosno imaju, mnoštvo – dakako različitih – definicija!
Psiholozima očito nije ni na kraj pameti da se bave činjenicama. Tim nevjerovatno besmislenim objašnjenjem da osjećaji nemaju jedinstvenu definiciju zapravo su sebi dopustili da osjećaje objašnjavaju I definiraju kako god nekome od njih padne na pamet. Naprosto, uopće nije moguće da budu u krivu.
PSIHOLOZI O OSJEĆAJIMA NE SHVAĆAJU NI ONO ŠTO JE NAJOČITIJE
Što se tiče osjećaja, psiholozi ne shvaćaju ni ono što je očito – a kamoli nešto drugo! Dakle, sve te njihove nevjerovatno čudne, nevjerovatno nejasne definicije svakog od osjećaja, sva ta najčudnija nabrajanja I zbrajanja, kako se kaže, baba I žaba već u samim definicijama – sve to, dakako, proizlazi iz njihovog potpunog neshvaćanja osjećaja!
Usput rečeno, svatko tko je dobronamjeran – a pogotovo svaki znanstvenik – svaku bi svoju tvrdnju u koju nije siguran naveo kao pretpostavku, kao mogućnost. Odnosno, ogradio bi se od svake moguće pogreške. No psiholozi – dakako, u liku znanstvenika – na to ni ne pomišljaju! Odnosno, uopće niti ne pokušavaju. Štoviše, doslovno mahnito srljaju u dokazivanje da je njihovo znanje, doslovno, ništa manje nego savršeno. Usput rečeno, to da svoje takoreći znanje prikazuju načisto savršenim, I doslovno savršenim, itekako je lako provjeriti – osim u tome što pišu – u njihovim javnim nastupima, primjerice na TV. Na kraju, najgore od svega je to da, najvjerovatnije, sami sebe uspijevaju uvjeriti da se bave znanjem, odnosno znanošću.
B
DEFINICIJA (OSJEĆAJA) RAZOČARANJA
RAZOČARANJE JE OSJEĆAJ NEZADOVOLJSTVA, ODNOSNO NEUGODE ČOVJEKA ZBOG TOGA ŠTO NIJE OSTVARIO ONO ŠTO ŽELI
Naprosto, razočaranje je osjećaj čovjeka da – zbog toga što nije zadovoljio, odnosno ostvario ono što želi – nije zadovoljan, te zbog toga osjeća neugodu!
Jednostavno rečeno, razočaranje se odnosi na sve ono što čovjek ne želi. Drugim riječima, razočaranje se odnosi na sve ono što čovjeku ne paše – dakle, na sve ono što mu nije ugodno, što mu ne ugađa! Usput rečeno, sve ono što čovjek u svom životu ne želi – to je nezadovoljstvo I neugoda! Odnosno, s druge strane, sve što čovjek želi – to je zadovoljstvo I ugoda!
Naprosto, što se tiče razočaranja radi se samo o pitanju da li je je čovjek očaran (nečime ili nekime) – ili nije! Prema tome, potpuno je jasno da je čovjek neizbježno razočaran upravo zbog svega onog što ne želi – odnosno da nije moguće da bude očaran onime što ne želi!
Usput rečeno, psiholozi tvrde da čovjek nije razočaran ako ne očekuje I ne nada se. No time tvrde – dakako, u potpunosti nesvjesni da to govore, odnosno toga što govore – da samo ako se ne nada I ne očekuje da je čovjeku ili potpuno svejedno ili da je očaran u vezi svake nesreće koja mu se dogodi! Dakle, samo ako čovjek ne očekuje I ako se ne nada, tada primjerice ni smrt najbližih, ni najteže bolesti, itd – tako tvrdi znanost, odnosno psiholozi – ne može razočarati čovjeka! Užas svih mogućih užasa!
RAZOČARANJE JE U BITI OSJEĆAJ ČOVJEKA DA NIJE OČARAN
Razočaranje je – kao osjećaj čovjeka da nije ostvario ono što želi – osjećaj čovjeka da nije uspio biti očaran, odnosno, da je ostao bez osjećaja očaranosti, a u biti, da je ostao bez zadovoljstva! Usput rečeno, to što čovjeka očarava – odnosno, ono što je jedino moguće da ga očarava – to je zadovoljstvo!
Prije svega, upravo sve što čovjek u životu želi – to je da bude zadovoljan, dakle zadovoljen, te da zbog tog osjeća ugodu! Odnosno, sve ono što ne želi – to je nezadovoljstvo, nezadovoljenost, I osjećaj neugode koji nastaje zbog tog! Prema tome, očaranost se odnosi na zadovoljstvo I ugodu, a razočaranost na nezadovoljstvo I neugodu.
Usput rečeno, osjećaj razočaranja se jednostavno može opisati I objasniti kao osjećaj neuspjeha, odnosno poraza, jer upravo to u razočaranju čovjek osjeća.
RAZOČARANJE SE ODNOSI – NA (SVAKU) NEUGODU
Sva bit je u tome da čovjeka razočarava neugoda. Naime, kako da čovjek bude očaran – odnosno, kako bi bilo moguće da nije razočaran – pošto se radi o osjećaju da se muči I da pati?! A dakako da se čovjek muči I pati u slučaju kad nije zadovoljen, kad nije takoreći namiren – dakle, kad nije zadovoljio, kad nije takoreći namirio svoju želju odnosno potrebu!
Bez daljnjega, upravo svaka, pa I ona najmanja, najneznatnija neugoda – neizbježno čovjeku stvara razočaranje! Naime, osjećaj razočaranja je zakon u čovjeku. To znači da obavezno nastaje čim nastanu uvjeti. Dakle, razočaranje nastaje u vezi svake neostvarene želje I potrebe, ma koliko god ona bila neznatna!
Čovjeku ne može biti svejedno da li pati ili ne, makar se radilo I o najmanjoj neugodi. Tim prije što je čovjek u svakom trenutku prepun neugoda. Dakle, čovjek u svakom trenutku jedva izdržava nezadovoljstvo – odnosno, jedva izdržava teret neostvarenih želja I potreba! Naime, općepoznato je da je čovjek u svakom tretnuku prepun želja (I potreba) – dakako, koje nema ostvarene, koje želi ostvariti!
Čovjek je raz-očaran – zbog neugoda! Odnosno, raz-očaravaju ga – neugode! Ugoda čovjeka očarava – a neugoda ga razočarava!
RAZOČARANJE SE ODNOSI NA SVAKO NEZADOVOLJSTVO
Upravo svako nezadovoljstvo – a što znači da se radi o upravo svakoj neostvarenoj želji, odnosno potrebi – razlog je za razočaranje čovjeka! Naprosto, radi se o tome da čovjek nije ostvario želju, odnosno potrebu, odnosno da je nema ostvarenu – I da je to razlog razočaranja!
Usput rečeno, svaka neostvarena želja, odnosno potreba čovjeku istovremeno stvara više (različitih) osjećaja. Dakle, u slučaju kada ne ostvari želju, odnosno potrebu – odnosno zato što želju ili potrebu nema ostvarenu – čovjek neizbježno istovremeno osjeća I razočaranje I tugu I očaj I sram, itd! Bit je u tome što svaki taj osjećaj nezadovoljstva odnosno neugode ima poseban razlog, odnosno uvjet da nastane.
U vezi razočaranja čovjek osjeća nezadovoljstvo, I time neugodu, iz razloga što nije ostvario svoju želju, odnosno potrebu.
ČOVJEK OSJEĆA RAZOČARANJE – U SVAKOM TRENUTKU
Kao osnovno, čovjek u svakom trenutku osjeća neku neugodu – a time dakako I razočaranje! Naime, radi se o činjenici da neugodu čovjek ne bi osjećao jedino u slučaju da mu u nekom trenutku upravo sve savršeno paše. Odnosno, da u nekom trenutku čovjek ima ništa manje nego savršeno ispunjene sve svoje želje I potrebe! No dakako, to je potpuno nemoguće. U vezi toga dovoljno je reći to da je čovjek u svakom trenutku, odnosno uvijek I vječito, jedva izdrživo nezadovoljan – dakle, u svakom trenutku jedva izdržava neugode!
Uostalom, zašto bi čovjek uopće želio biti sretan – odnosno zašto čovjek u svakom trenutku čini sve što može u cilju da bude sretan, a zapravo što sretniji – nego zato što je na to prisiljen, dakako, time što je previše nezadovoljan, odnosno previše nesretan?!
RAZOČARANJE JE PITANJE I NAJMANJEG NESAVRŠENSTVA
Prije svega, ispunjavajući svoje takoreći veće želje ili potrebe – čovjek zapravo ispunjava niz manjih, zasebnih želja I potreba! Naime, čovjeku je svakako važno – dakle, nije mu svejedno – koje primjerice riječi koristi! Bez daljnjega, svaka riječ, štoviše svako slovo – njegova je zasebna želja, a zapravo potreba! Radi se o tome da čovjek svakako osjeća razočaranje unatoč tome što je ispunio određenu želju ili potrebu – u slučaju ako je nije ispunio savršeno, dakle, ako nije ispunio sav onaj niz zasebnih želja, odnosno potreba! Naprosto, upravo svako I najmanje nesavršenstvo – u navedenom primjeru pogrešna riječ ili pogrešno slovo – neizbježno mu stvara neugodu, odnosno nezadovoljstvo, a time I razočaranje!
Kao osnovno, želje I potrebe čovjeka se odnose na svaki I najmanji detalj koji mu je I malo važan, odnosno vrijedan u životu. Jednostavno rečeno, želja je, odnosno potreba čovjeka svaki I najmanji pokret, odnosno svaka I najmanja pomisao I riječ, štoviše, način I ton na koji je izgovorena. Prema tome, jasno je da čovjek u svakom trenutku ispunjava više svojih želja, odnosno potreba, a sve one koje nema ispunjene – sve dok ih ne ispuni, dakle sve dok ne bude zadovoljen, dok ne zadovolji svoje želje odnosno potrebe – osjeća razočaranje!
Upravo sve što čovjek čini u životu – nastoji činiti zapravo savršeno! Dakako, u odnosu na svoje želje I potrebe, u odnosu na to što točno želi I treba. Primjerice, to što se čovjek ljuti I na najmanju sitnicu – pokazuje da se njegove želje I potrebe odnose na svaki detalj koji mu je I najmanje važan, odnosno vrijedan u životu!
C
SVRHA (OSJEĆAJA) RAZOČARANJA
SVRHA OSJEĆAJA RAZOČARANJA JE DA PREDSTAVLJA NEOPHODNU POTREBU ČOVJEKA DA BUDE USMJEREN, I SVAKAKO PRISILJEN NA TO DA OSTVARUJE SVOJE ŽELJE I POTREBE – KAKO BI MOGAO (PRE)ŽIVJETI
Kao osnovno, upravo sve što čovjek u slučaju kada je razočaran želi – to je da ostvari svoju želju ili potrebu, odnosno to da nije razočaran!
Razočaranje je osjećaj nezadovoljstva, odnosno neugode čovjeka. A čovjek nezadovoljstvo – dakle to da je nezadovoljen, da nema zadovoljenu (bilo koju) svoju želju ili potrebu – ne prihvaća! A dakako da nezadovoljstvo ne prihvaća jer – zbog nezadovoljenosti – njegovo tijelo osjeća neugodu, odnosno muči se I pati! Stoga, čovjek ima potrebu da čini sve što najviše može kako ne bi bio razočaran.
Dakle, svrha je razočaranja – točnije, svrha toga što čovjek osjeća razočaranje – u tome da bude usmjeren, I svakako prisiljen na to da brine kako bi uspio što više I što bolje ostvarivati svoje želje I potrebe, kako trenutne tako I buduće!
Ukratko, svrha razočaranja je u tome da usmjerava I potiče čovjeka na to da – kako trenutno tako I za ubuduće – brine o tome da ne bude razočaran, odnosno da bude što manje razočaran! Dakako, radi se o uvjetu za čovjeka da bi mogao (pre)živjeti.
U slučaju svakog razočaranja, pa I onog najmanjeg, čovjek obavezno pokušava ostvariti (svaku) želju ili potrebu koju nije ostvario. Dakle, brine o tome da ne bude razočaran. Osjećaj razočaranja ga vodi prema tome da se riješi razočaranja, odnosno da do njega ubuduće uopće ni ne dođe, ili da se ono svede na najmanju moguću mjeru!
Prije svega, (isključivo) nezadovoljstvo je to što potiče čovjeka na zadovoljstvo. Naime, radi se jednostavno o tome da želje I potrebe koje čovjek nema zadovoljene, ostvarene – a koje mu dakako stvaraju nezadovoljstvo – čovjeka usmjeravaju, a zapravo prisiljavaju na to da ih ostvari, odnosno potiču ga na zadovoljstvo! Naprosto, nezadovoljenost – odnosno neugoda muke I patnje koju čovjek zbog toga osjeća, koju je prisiljen trpjeti – prisiljava čovjeka na to da ostvaruje zadovoljstvo, dakle da se riješi muke I patnje!
RAZOČARANJE PRISILJAVA ČOVJEKA DA SE BORI PROTIV RAZOČARANJA
Razočaranje je takoreći samo osjećaj nezadovoljstva. Dakle, u razočaranju čovjek samo osjeća to da nema zadovoljenu, da nema ispunjenu, ostvarenu (svoju) želju odnosno potrebu. Prema tome, razočaranjem čovjek nije u stanju boriti se protiv nezadovoljstva I neugoda. No, to što u razočaranju čovjek osjeća neugodu – odnosno to što se muči I pati – dakako usmjerava, odnosno prisiljava čovjeka da se muke I patnje riješi! Dakle, prisiljava ga da se bori za to da ne bude razočaran.
Dakle, razočaranje samo usmjerava, I pri tom svakako prisiljava čovjeka na to da se bori protiv razočaranja. A da se riješi razočaranja, ili da se izbori da do razočaranja niti ne dođe – a zapravo da ne dođe do nezadovoljstva I neugode – čovjek se bori drugim osjećajima, na primjer osjećajem ljutnje, hrabrosti, brige, prkosa, prijezira, itd!