OSJEĆAJ DOSADE
Dosada je jednostavan osjećaj čovjeka koji se odnosi na ono što čovjeku nije korisno.
A
OBJAŠNJENJE PSIHOLOGA
PSIHOLOZI DEFINIRAJU DOSADU U SMISLU MANJKA INTERESA
Psiholozi definiraju dosadu primjerice kao neugodno emocionalno stanje bezvoljnosti I zasićenosti, uzrkovano monotonijom ili nedostatkom stimulacije. Ili kao neugodno emocionalno I kognitivno stanje koje se javlja kada čovjek osjeća manjak interesa, prazninu, ili nemogućnost usmjeravanja pažnje na smislenu aktivnost. Ili kao nemogućnost usmjeravanja pažnje na nešto zanimljivo, kao signal da trenutna aktivnost više ne zadovoljava naše želje, I slično.
Grubo rečeno, svaki psiholog ima svoju vlastitu definiciju dosade, bar malo različitu od drugih. Odnosno, svatko od njih dosadu objašnjava drugačijim riječima. No, iako je neosporno da se u tom slučaju radi o činjenici da definicije, odnosno objašnjenja osjećaja nisu ista – psiholozi uspijevaju shvaćati, odnosno tvrditi da se radi o jednom te istom. Dakako, jer njima uopće nije važno što koja riječi znači.
PSIHOLOZI ZAPRAVO UOPĆE NITI NE POKUŠAVAJU DEFINIRATI DOSADU
Psiholozi temelje svoje objašnjenje svakog od osjećaja na tvrdnji da su osjećaji složeni, kompleksni, apstraktni, pa da stoga uopće nije moguće dati jednu, odnosno jedinstvenu definiciju ni za koji pojedinačni osjećaj. Drugim riječima, o svakom osjećaju psiholozi imaju više definicija. Naime, kako kažu, definicija nekog osjećaja ovisi o pristupu, u smislu iz kojeg se kuta neki osjećaj promatra. Na kraju ispada da, iz kojekakvih razloga, o svakom osjećaju psiholozi daju, odnosno imaju, mnoštvo – dakako različitih – definicija!
Psiholozima očito nije ni na kraj pameti da se bave činjenicama. Tim nevjerovatno besmislenim objašnjenjem da osjećaji nemaju jedinstvenu definiciju zapravo su sebi dopustili da osjećaje objašnjavaju I definiraju kako god nekome od njih padne na pamet. Naprosto, uopće nije moguće da budu u krivu.
O DOSADI PSIHOLOZI – DOSLOVNO – NE ZNAJU BAŠ NIŠTA
Prije svega, dosada je lako prepoznatljiv, odnosno lako shvatljiv osjećaj. Naime, činjenice o tom osjećaju su lako dostupne svakom čovjeku. No, unatoč tome, zbog potpunog nemarenja o tome što govore, odnosno što koja riječ znači – psiholozi u vezi dosade pronalaze najnevjerovatnije besmislenosti!
Primjerice, psiholozi tvrde da se dosada javlja kada želimo biti aktivni, ali nemamo dovoljno zanimljiv zadatak – iako je preočito da dosada od čovjeka zahtijeva, odnosno traži da nađe, kako (lakomisleno) kažu, zanimljiv zadatak! Ili, kažu da se dosada javlja kada nam trenutna aktivnost ili situacija nema nikakvog značenja – a čime daju na znanje da za njih postoji jedino potpuna dosada, dakle, da uopće ne postoji manja I veća dosada! Pa tvrde da dosada nije samo osjećaj – odnosno, kako psiholozi svakako naučno kažu, emocija – nego je I (neugodno) mentalno stanje! Dakle, osjećaji za njih prestaju biti (samo) osjećaji. Odnosno, osjećaji postaju kombinacija osjećaja I, kako kažu, mentalnog stanja. Uglavnom, ne postoji toliko očita činjenica koju psiholozi na svom takoreći putu nisu u potpunosti pregazili, odnosno uništili.
Bez I najmanje pretjerivanja, psiholozi objašnjavaju dosadu – kao uostalom I sve ostale osjećaje – na razini potpunog neshvaćanja toga što govore, odnosno što koja riječ znači! Od toga da izvrću značenje svakoj riječi, pa do toga da obavezno pobijaju, odnosno negiraju svaku svoju tvrdnju.
Na kraju krajeva, to uopće nije čudno. Naime, čovjek je samo najobičniji mehanizam. Dakle, čovjek samo djeluje mehanički. Odnosno, čovjek je samo najobičnija životinja.
B
DEFINICIJA (OSJEĆAJA) DOSADE
DOSADA JE OSJEĆAJ NEZADOVOLJSTVA, ODNOSNO NEUGODE ČOVJEKA ZBOG TOGA ŠTO GA NE(DOVOLJNO) ZANIMA ONO ČIME SE TRENUTNO BAVI
Prije svega, čovjek osjeća dosadu kao nezadovoljstvo, odnosno kao neugodu. Dakako, zato što postojanje dosade znači da čovjek nije zadovoljio, dakle nije ispunio, svoju želju odnosno potrebu.
Dosada je osjećaj čovjeka da ga ne zanima – ili da ga premalo, odnosno nedovoljno zanima – ono čime se trenutno bavi!
Kao osnovno, dosada nije jedino u nezanimanju čovjeka za ono čime se (trenutno) bavi – nego je I u nedovoljnom zanimanju! Primjerice, kada čovjek na izbor ima više filmova u isto vrijeme na TV – obavezno bira onaj film koji mu je najzanimljiviji! Dakle, ostali filmovi su mu – u odnosu na onaj koji je odabrao – nedovoljno zanimljivi!
Usput rečeno, sudeći po određenju dosade kao nedovoljnog zanimanja za ono čime se trenutno bavi – jasno je da čovjek ne osjeća dosadu jedino u slučaju kada je njegovo zanimanje potpuno, dakle, kada je u potpunosti, štoviše savršeno zaokupljen I ispunjen! .
DOSADA SE MOŽE OBJASNITI I KAO OSJEĆAJ NEISPUNJENOSTI, ODNOSNO KAO NEZAOKUPLJENOST
Dosadu objašnjavaju I riječi neispunjenost I nezaokupljenost.
Osim što u dosadi osjeća ne(dovoljno)zanimanje, čovjek se svakako osjeća I neispunjen. Naprosto, radi se samo o tome da u dosadi čovjek osjeća da nije (dovoljno) ispunjen zadovoljstvom. Drugim riječima, nedovoljno ga zadovoljava ono čime se trenutno bavi.
Usput rečeno, svaka nedovoljna, odnosno nepotpuna ispunjenost zadovoljstvom – znači da dosada postoji! U skladu s tim, logički gledano, dosada ne postoji jedino u slučaju potpune, dakle savršene ispunjenosti zadovoljstvom.
Jednako tako u dosadi čovjek osjeća da nije (dovoljno) zaokupljen onime čime se bavi. Naprosto, jasno je da se radi o tome da čovjek nije (dovoljno) zaokupljen – zato što ga nešto ili netko nedovoljno zanima!
ČOVJEK OSJEĆA DOSADU U SVAKOM TRENUTKU
Prije svega, čovjek je svjestan jedino velike dosade, odnosno jakog osjećaja dosade, pa vjeruje da mu ponekad uopće nije dosadno. No, činjenice potpuno jasno govore o tome da dosada u svakom trenutku postoji, odnosno djeluje u čovjeku. Naime, jasno je da čovjek ne bi osjećao dosadu jedino kada bi bio doslovno savršeno ispunjen zadovoljstvom zbog onog čime se bavi. No, bit je u tome da I ono najmanje nezadovoljstvo znači da dosada postoji. Dakle, sudeći po tome da je čovjek stalno I vječito jedva izdrživo nezadovoljan – a što se odnosi naprosto na to da u svakom trenutku ima mnoštvo nezadovoljenih, odnosno neispunjenih želja – jasno je da čovjek osjeća dosadu stalno I vječito!
Bit je u tome da čovjek ni jednog trenutka ne smije biti bez osjećaja dosade. Doslovno, upravo sve što radi I misli određuje mu, između ostalog, I dosada, odnosno to što osjeća dosadu. Primjerice, čovjek u svakom trenutku gleda – dakle, usmjerava pogled – isključivo na ono što ga najviše zanima! Naprosto, čovjek ni u jednom trenutku ni ne pomisli da se bavi nečime što ga ne zanima. No, to kristalno jasno govori da dosada postoji, a zapravo djeluje u čovjeku u svakom trenutku! Naprosto, čovjek je – u svemu što misli I radi – u svakom trenutku prožet dosadom!
ČOVJEKA ZANIMA – (JEDINO) KORIST
Kao osnovno, to što čovjeka (nešto ili netko) zanima – neizbježno se odnosi na to da ga interesira! Naime, te dvije riječi imaju (gotovo) isto značenje. A ako se zna da riječ interes označava korist – tada je jasno da se radi o tome da čovjeka u dosadi, dakle kada osjeća dosadu, zapravo zanima (isključivo) korist!
Prema tome, kada čovjek osjeća dosadu – to se odnosi na to da ne osjeća korist, odnosno da ne osjeća dovoljno koristi u vezi onog čime se bavi! Dakle, radi se o tome da dosada prisiljava čovjeka na to da u svakom trenutku čini korist – a zapravo da čini što je moguće veću korist!
ČOVJEKA ZANIMA ISKLJUČIVO NAJVEĆA KORIST
Kao osnovno, u svemu čime se čovjek bavi – obavezno traži najveću moguću korist! Dakle, to što dosada prisiljava čovjeka da ne bude u dosadi – dakako da to znači da ga prisiljava na to da bude potpuno izvan dosade!
Isključivo zbog dosade, upravo u svakom trenutku čovjek obavezno odabire, odnosno čini ono što mu je najzanimljivije. Naprosto, čovjek samo nastoji što je moguće više izbjegavati osjećaj dosade – no, to mu je moguće jedino tako da u svakom trenutku čini ono što mu je nakorisnije!
DOSADA SE ODNOSI NA ŽELJE I POTREBE ČOVJEKA
Ukratko, to što čovjek osjeća dosadu znači da ne osjeća dovoljno zanimanje za ono čime se bavi! A dakako, čovjek se u životu bavi jedino I isključivo ostvarivanjem vlastitih želja I potreba. Dakle, to što u dosadi čovjek ne osjeća dovoljno zanimanja za ono čime se bavi – neizbježno se radi jedino I isključivo o tome da nedovoljno ispunjava svoje želje I potrebe!
Uostalom, svaki osjećaj se svodi – odnosno odnosi – na želje I potrebe čovjeka! Jer dakako, čitav život čovjeka svodi se na potrebu da – svakako najbolje I najviše što može – ostvaruje svoje želje I potrebe!
DOSADA JE – OSJEĆAJ NEZADOVOLJSTVA (ČOVJEKA)
Prije svega, dosada spada u osjećaje nezadovoljstva, odnosno neugode. Dakle, dosada nije osjećaj kojime se čovjek bori protiv onog što ga ne zanima, odnosno protiv onog što mu nije korisno u životu – nego dosada samo upućuje, a zapravo prisiljava čovjeka da se bori za to da u svakom trenutku sebi čini najveću korist! Prema tome, dosada samo upućuje, I svakako prisiljava čovjeka da koristi osjećaje kojima se bori protiv nezadovoljstva I neugode, primjerice ljutnju, prkos, prijezir, itd.
Usput rečeno, svaka neostvarena želja, odnosno potreba – čovjeku istovremeno stvara više (različitih) osjećaja! Dakle, u slučaju kada ne ostvari želju, odnosno potrebu – čovjek neizbježno istovremeno osjeća I razočaranje I tugu I očaj I sram I jad, itd! Bit je u tome što svaki taj osjećaj neugode, odnosno nezadovoljstva ima poseban razlog, odnosno uvjet da nastane.
Razlog da zbog neostvarene želje I potrebe čovjek osjeća dosadu je taj što osjeća da se ne bavi – barem ne u dovoljnoj mjeri – onime što ga zanima, a zapravo onime što mu koristi!
C
SVRHA (OSJEĆAJA) DOSADE
SVRHA OSJEĆAJA DOSADE JE DA PREDSTAVLJA NEOPHODNU POTREBU ČOVJEKA DA UVIJEK OSTVARUJE NAJVEĆU MOGUĆU KORIST – DAKLE, DA ČINI SVE ŠTO NAJVIŠE MOŽE U CILJU OSTVARIVANJA SVOJIH ŽELJA I POTREBA – KAKO BI MOGAO DA (PRE)ŽIVI
Kao osnovno, nezadovoljstvo je to što čovjeku stvara potrebu za zadovoljstvom. Prema tome, u slučaju kada čovjek ne bi osjećao nezadovoljstvo koje mu nudi dosada – naprosto ne bi imao potrebu da se bavi time da sebi, dakako u svakom trenutku, stvara isključivo najveću korist!
Kao nezadovoljstvo, odnosno kao neugoda – dosada u svakom trenutku prisiljava čovjeka na to da čini doslovno najviše što može u cilju ispunjavanja vlastitih želja I potreba! Jer neugoda je, odnosno nezadovoljstvo, sve što čovjek ne želi u životu – dakako, pošto mu stvara patnju!
Usput rečeno, osjećaj dosade samo upućuje, samo usmjerava čovjeka na to da se bori u cilju da najviše što može ostvaruje svoje želje I potrebe. Odnosno, dosada samo upućuje čovjeka da koristi osjećaje kojima se čovjek bori protiv nezadovoljstva I neugode, odnosno za zadovoljstvo I ugodu! Dakle, radi se o tome da se čovjek bori, odnosno mora boriti protiv dosade – a zapravo za to da ostvaruje vlastite želje i potrebe najviše što može, kako bi što manje dosadu osjećao!
Osnovno pitanje dosade je pitanje svrhe. Naime, radi se o pitanju na što to dosada – kao nešto što, neosporno, čovjek uopće ne prihvaća, odnosno ne dopušta – prisiljava čovjeka! Dakle, radi se o pitanju što to čovjek mora činiti radi dosade, radi toga da bi izbjegavao dosadu. Prema tome, kristalno je jasno da dosada upućuje, I svakako prisiljava čovjeka na to da čini najviše što može u cilju da ostvaruje svoje želje I potrebe – pošto je to najbolji način da izbjegava dosadu!
DA BI (PRE)ŽIVIO – ČOVJEK MORA ČINITI NAJVIŠE ŠTO MOŽE U VEZI OSTVARIVANJA SVOJIH ŽELJA I POTREBA
Zahvaljujući osjećaju dosade čovjek ispunjava jednu od osnovnih potreba za to da (pre)živi – a to je da, dakako u svakom trenutku, čini za sebe, odnosno za svoj život I preživljavanje najviše što može! A to je moguće jedino na način da čini sve što najviše može u vezi ostvarivanja svojih želja I potreba!
Dosada je osjećaj koji se čovjeku javlja u slučaju kada se nedovoljno bavi svojim trenutno najvažnijim željama I potrebama. Odnosno, kada se bavi nečime što, dakako trenutno, nije dovoljno važno, a zapravo dovoljno korisno za njegov život – čovjek osjeća dosadu! Prema tome, dosada je potreba čovjeka da se zanima onime što mu je trenutno najkorisnije – dakako, za to da (pre)živi! Naprosto, dosadom je čovjek prisiljen baviti se najvažnijim željama I potrebama – štoviše, pri tom mora činiti najviše što može kako bi ih ostvario – kako bi mogao da (pre)živi!
DOSADA NE DOPUŠTA ČOVJEKU DA PREMALO BRINE O SEBI I SVOM ŽIVOTU
Ukratko, svrha dosade je da čovjek osjeća potrebu da se svakako najviše što može zanima za to da ostvaruje svoje želje I potrebe, te time zapravo za to da (pre)živi. Najjednostavnije rečeno, dosada ne dopušta čovjeku nedovoljnu brigu o sebi, a zapravo o tome da (pre)živi.
Usput rečeno, u slučaju dosade – a dakako I ostalih osjećaja – čovjek djeluje isključivo mehanički! Naprosto, sve znanje čovjeka o životu I preživljavanju – u punoj potpunosti je takoreći izvan dohvata njegove svijesti! Drugim riječima, bez osjećaja dosade – dakle, u pretpostavljenom slučaju da u nekom trenutku ostane bez osjećaja dosade – čovjek bi prestao biti upućen, odnosno usmjeravan na to da dovoljno brine o sebi I svom životu! Dakako, svijest mu u tom slučaju ne bi pomogla – pošto baš nikakve svijesti o tome nema!
DOSADA SAMO NE DOPUŠTA ČOVJEKU NEBRIGU – ODNOSNO NEDOVOLJNU BRIGU – O VLASTITOM ŽIVOTU
Ukratko, dosada samo upozorava čovjeka na to da se bavi za svoj život trenutno nevažnim ili nedovoljno važnim stvarima – točnije, manje važnim željama I potrebama!
Usput rečeno, to što se čovjek ljuti I zbog najmanje sitnice – jasno govori o tome da upravo svaki detalj svog života čovjek smatra presudnim. Dakako, osjećajem dosade čovjek osjeća presudnim to da upravo u svakom trenutku vodi brigu o sebi I svom životu – najviše što može!
DOSADA SAMO UPUĆUJE, ODNOSNO SAMO USMJERAVA ČOVJEKA NA TO DA SE BORI PROTIV NEDOVOLJNOG ZANIMANJA ZA TO DA (PRE)ŽIVI
Prije svega, dosada je osjećaj nezadovoljstva. To znači da dosada, kao nezadovoljstvo, samo potiče čovjeka – a zapravo se radi o tome da ga prisiljava – na to da želi zadovoljstvo, odnosno na to da se bori protiv nezadovoljstva! Dakle, dosada upućuje, odnosno usmjerava čovjeka na osjećaje kojima se bori protiv nezadovoljstva, primjerice na ljutnju, prkos, prijezir, itd. Prema tome, čovjek se ljutnjom, prkosom, prijezirom, itd. bori za to da u dovoljnoj mjeri ostvaruje svoje želje I potrebe!
SVRHA OSJEĆAJA DOSADE JE DA POTIČE, A ZAPRAVO PRISILJAVA ČOVJEKA DA DOSLOVNO U SVAKOM TRENUTKU ČINI SVE ŠTO NAJVIŠE MOŽE ZA TO DA (PRE)ŽIVI
Prije svega, očita je činjenica da čovjek čini sve što najviše može kako bi što manje osjećao dosadu.
Zato što dosadu osjeća kao neugodu, odnosno kao nešto što ne može, štoviše ne smije sebi dopustiti nikad I ni slučajno – pošto mu neugoda izaziva muku I patnju – čovjek je prisiljen činiti, I čini, doslovno najviše što može u cilju da što manje osjeća tu neugodu dosade! Štoviše, čini sve što najviše može kako neugodu dosade uopće ne bi morao osjećati, odnosno trpjeti!
Jednostavno rečeno, dosada je zahtjev za čovjeka da doslovno u svakom trenutku čini najviše što može za to da (pre)živi. Naime, radi se o tome da je to uvjet za to da se (pre)živi.
SVRHA DOSADE JE DA ČOVJEK NASTOJI ŠTO BOLJE ISKORISTITI SVAKI TRENUTAK SVOG ŽIVOTA
Svrha osjećaja dosade može se jednostavno odrediti kao zahtjev za čovjeka da najbolje što može iskoristi svaki trenutak svog života. Usput rečeno, to je – doslovno – uvjet za čovjeka da (pre)živi!
Dosada prisiljava čovjeka da u životu koristi, I svakako iskoristi, sve svoje moći, odnosno sposobnosti. Naprosto, osjećajem dosade čovjek je u svakom trenutku prisiljen činiti upravo sve što najviše može za sebe – dakako, u svrhu toga da (pre)živi!
DOSADA PRISILJAVA ČOVJEKA DA U SVAKOM TRENUTKU OSTVARUJE NAJVEĆE MOGUĆE, ODNOSNO DOSTUPNO ZADOVOLJSTVO
Prije svega, upravo sve što čovjeka zanima u životu je – zadovoljstvo! Točnije, zanima ga da osjeća što je moguće više zadovoljstva, odnosno što je moguće veća zadovoljstva, a što se na kraju odnosi na sreću, na želju za srećom. Dakle, već ta očita činjenica jasno govori o tome da dosada upućuje čovjeka na to da se u svakom trenutku bavi jedino onom željom, odnosno potrebom kojom ostvaruje najveće dostupno mu zadovoljstvo.
Naprosto, radi dosade čovjek zapravo ima zadatak da sebi ne dopusti ostvarivati manje zadovoljstvo od onog koje mu je trenutno najveće s obzirom na ona zadovoljstva koja može ostvariti.
Svrha osjećaja dosade je u tome da prisiljava čovjeka da se uvijek bavi samo onime što ga, dakako trenutno, najviše zanima. Radi se o tome da dosada čovjeka prisiljava da se bavi onime što mu je trenutno najvažnije, pa time I onime što mu trenutno najviše koristi – a što se, dakako, odnosi na najveće dostupno mu zadovoljstvo!
Bez daljnjega, uopće ne može biti sporno to da je čovjeku najmanje dosadno – onda kada ostvaruje najveće moguće zadovoljstvo! Dakle, čovjeku nije važno, odnosno manje mu je važno sve ono što mu ne nudi ostvarivanje trenutno najvećeg dostupnog zadovoljstva.
DOSADA NE DOPUŠTA ČOVJEKU DA PRETJERUJE U UŽIVANJIMA
Dosada na sve moguće načine usmjerava, a zapravo prisiljava čovjeka na to da uvijek, odnosno u baš svakom trenutku, čini najviše za to da (pre)živi.
Usput rečeno, čovjek bi zapravo vrlo lako mogao doći do toga da mu bude manje dosadno, dakle da manje osjeća dosadu – odnosno, do toga da mu dosada predstavlja manji problem, a zapravo da dosada bude manje zahtjevna za njega! Naime, mogao bi se prepustiti uživanjima. Dakle, mogao bi raditi samo ono u čemu uživa. U biti, upravo to čovjek I pokušava. No, bit je u tome da mu dosada ne dopušta da pretjerano uživa u bilo čemu. Naime, svako uživanje čovjeku s vremenom – odnosno s ponavljanjem – prijeđe u dosadu! Naprosto, dosada čovjeku ne dopušta da prestane brinuti I o drugim važnim stvarima, odnosno o svim željama I potrebama neophodnim za to da (pre)živi.
U biti, osjećaj dosade koji se čovjeku javlja usljed nekog prekomjernog, odnosno pretjeranog uživanja – zapravo je upućivanje čovjeka na to da se posveti nečemu trenutno važnijem, odnosno korisnijem!
Usput rečeno, dosada ne dopušta čovjeku ni to da dovoljno uživa u miru. Naime, čovjek ne smije imati mir – točnije, ne smije imati dovoljno mira – pošto mu stanje (dovoljnog) mira ne bi dopuštalo da čini najviše što može za to da (pre)živi!
OSJEĆAJ DOSADE JE – ZAKON (ZA ČOVJEKA)
Prije svega, dosada je – kao I ostali osjećaji – zakon za čovjeka! Naime, zar bi čovjek u 21. stoljeću osjećao dosadu – dakle, nešto za što se sa potpunom sigurnošću može pretpostaviti da je djelovalo u čovjeku I u pradavna vremena – da se ne radi o zakonu za (život I opstanak) čovjeka?!
Dakako, čovjek – a zapravo se to odnosi na sve životinje – ne smije nikad, odnosno ni u jednom jedinom trenutku biti bez (osjećaja) dosade! Jer, radi se o potrebi čovjeka da čini sve što najviše može kako bi (pre)živio.
DOSADA NE DOPUŠTA ČOVJEKU DA IKAD STANE
I kada čovjek u životu ostvari takoreći sve što je htio ostvariti – dosada mu ne dopušta da stane, te da uživa u tome što je ostvario! Odnosno, dosada ne dopušta čovjeku da se previše opusti, da u miru uživa u onom što je ostvario. Naime, čovjek je osjećajem dosade takoreći osuđen na to da uvijek I vječito – odnosno u svakom trenutku – čini ništa manje nego najviše što može za to da ostvaruje svoje želje I potrebe! Naprosto, to je jedini način da (pre)živi. Odnosno, to je jedini način da dovoljno brine o svojim željama I potrebama, a time o svom životu.
Ne postoji ta moć čovjeka kojom bi uspio riješiti se dosade. Dakako, čovjek nije u stanju izbjeći dosadu ni u jednom jedinom trenutku. Tko god bio, kakve god velike moći imao – upravo svaki čovjek je prisiljen, dakako u svakom trenutku, činiti za sebe najviše što može! Naprosto, u suprotnom ne bi dovoljno brinuo o sebi – odnosno o svom životu I opstanku!
ČOVJEKU MOŽE BITI DOSADNO I ONO ŠTO MU (TRENUTNO) NAJVIŠE KORISTI – PRIMJERICE PRANJE ZUBI, ČUVANJE DJECE, ITD
Čovjeku itekako zna biti dosadno I onda kada primjerice čuva vlastitu djecu, kada pere zube, itd! Dakle, iako se radi o nečemu što je čovjeku svakako važno, odnosno korisno – čovjek ipak osjeća dosadu! Naprosto, radi se samo o tome da u tim I takvim slučajevima, odnosno trenucima, čovjek osjeća da nedovoljno iskorištava svoje vrijeme, dakle da ne čini najviše što može. Točnije, osjeća da bi uz to što radi mogao – a zapravo morao – činiti još nešto!
Dakle, baveći se čuvanjem djece, pranjem zubi, I slično, čovjek osjeća da bi uz to što radi mogao, odnosno stigao baviti se još nečime. Drugim riječima, čovjek osjeća da ne čini dovoljno za sebe, osjeća da bi mogao činiti još više – a zapravo da mi mogao, I morao, u većoj mjeri ostvarivati svoje želje I potrebe! Prema tome, što se tiče navedenih primjera, dosada upućuje čovjeka primjerice na to da se još više posveti svojoj djeci, ili da se uz čuvanje djece bavi još nečime.
Usput rečeno, ovi primjeri samo pokazuju koliki pritisak osjećaj dosade stvara (u) čovjeku. Odnosno, pokazuje koliko je jedva izdrživo osjećaj dosade zahtjevan za čovjeka. Štoviše – uz mnoštvo drugih jednako zahtjevnih osjećaja!
Naprosto, čovjek je osuđen na to da u svakom trenutku jedva izdržava nezadovoljstvo. No, bit je u tome da jedino u takvom stanju čovjek pristaje – dakako u svakom trenutku – činiti sve što najviše može u vezi ostvarivanja svake svoje želje I potrebe, a zapravo za to da (pre)živi!
ŠTO SE TIČE OSJEĆAJA DOSADE – ČOVJEK JE SAMO MEHANIZAM
Već samo postojanje (osjećaja) dosade, a jednako I ostalih osjećaja – kao nečega što čovjek koristi kao vlastite misli, odnosno kao vlastito shvaćanje, a o čemu zapravo ne zna doslovno ništa – jasno pokazuje da čovjek djeluje isključivo kao najobičniji mehanizam! Naprosto, time što se, doslovno besvjesno, prepušta osjećajima čovjek u svom životu čini jedino I isključivo ono na što je prisiljen – I baš ništa izvan toga!
Nego, zar je u pitanju nekakva svijest čovjeka u tome što mu je najvažnija, odnosno jedina želja u životu da bude sretan?! Dakle, čovjeku je u životu najvažnije – nešto o čemu ne zna doslovno ništa! A dakako, to znanje uopće ga ni ne zanima.
Usput rečeno, djelovanje psihologa kristalno jasno pokazuje I dokazuje da čovjeka uopće ne zanima što koji osjećaj znači. Dakle, to što psiholozi govore o osjećajima isključivo je stvar neophodne potrebe čovjeka za pokazivanjem velike I posebne mudrosti I pameti (dakle ponosa), a uz to potpuno neizbježno I stvar novca.