OSJEĆAJ INATA
Inat je naprosto samo nastavljanje prkosa.
A
OBJAŠNJENJE PSIHOLOGA
PSIHOLOZI DEFINIRAJU INAT U SMISLU DA SE RADI O SUPROTSTAVLJANJU RADI SAMOG SUPROTSTAVLJANJA
Psiholozi definiraju inat primjerice kao svjesno, namjerno I često iracionalno suprotstavljanje volji željama ili zahtjevima druge osobe ili društva. Ili kao složen socijalni osjećaj prkosa, gdje osoba djeluje suprotno tuđoj volji ili mišljenju kako bi očuvala vlastiti integritet, dostojanstvo I osjećaj superiornosti nakon osjećaja omalovažavanja. Ili kao tvrdoglav prkos, oholost ili postupanje protiv tuđe volje, često na vlastitu štetu, a motiviran je ponosom ili željom da se dokaže suprotno. Itd.
Uz to, kao najvažnije, o inatu psiholozi tvrde da je motiviran željom za osporavanjem negativnih stavova drugih, često iz inata prema nezasluženoj inferiornosti, zatim da je to oblik prkosa koji proizlazi iz ponosa, samoljublja ili osjećaja ugroženosti vlastite autonomije, pri čemu je primarni cilj dokazivanje vlastite volje, čak ako to donosi I štetu onome tko se inati, itd.
O INATU PSIHOLOZI – DOSLOVNO – NE ZNAJU BAŠ NIŠTA
Primjerice, razliku inata I prkosa psiholozi vide u tome što je prkos otpor prema moći s određenim ciljem – a inat je suprotstavljanje radi samog suprotstavljanja, često bez konstruktivnog cilja! Zatim, objašnjavaju I razliku ljutnje I inata. Naime, tvrde da je ljutnja usmjerena na ponašanje – a ne na osobu kao inat! Itd. No, te tvrdnje psihologa, kao I sve ostale – doslovno – najbesmislenije su moguće! Dakako, kako u vezi inata, tako I u vezi prkosa I ljutnje. Uostalom, u potpunosti je jednako I vezi svih ostalih osjećaja.
Ukratko, psiholozi objašnjavaju inat na razini potpunog neshvaćanja toga što govore, odnosno toga što (njihove) riječi znače!
B
DEFINICIJA OSJEĆAJA INATA
INAT JE – KAO NEODUSTAJANJE OD PRKOSA, ODNOSNO KAO PONAVLJANJE PRKOSNOG DJELOVANJA – POTVRĐIVANJE PRKOSA, DAKLE POTVRĐIVANJE ČOVJEKA DA NE DOPUŠTA DA SE NJIME UPRAVLJA
Prije svega, u inatu se odvija (samo) prkos. Dakle, u inatu – čovjek (jedino) prkosi! No, s tim da u inatu čovjek ne odustaje od prkosa – odnosno, ne prestaje prkositi – nego nastavlja prkositi, a čime naprosto samo potvrđuje to da ne dopušta da se njime upravlja!
Ukratko, inat je – kao neodustajanje od prkosa, odnosno kao ponavljanje prkosnog djelovanja – potvrđivanje prkosa, dakle, potvrđivanje čovjeka da ne dopušta da se njime upravlja!
Naprosto, inat je samo u ponavljanju prkosa – dakako, prema onome, odnosno zbog onoga tko ili što čovjeku stvara smetnju, a zapravo neugodu! Prema tome, kada čovjek tek jednom, dakle samo jedanput djeluje u smislu da nekome ili nečemu tko ili što mu stvara neugodu ne dopusti da njime upravlja – tada prkosi! No, učini li to ponovno, dakle barem još jednom – u tom slučaju se radi o inatu! Usput rečeno, bilo bi potpuno ludo pomisliti da se inat javlja primjerice tek poslije tri, četiri, ili više prkosnih djelovanja. Naime, logika, odnosno stvarnost – koja je dakako u primjerima – potpuno jasno govori da je inat naprosto u svakom ponavljanju prkosnog djelovanja, bez obzira koliko puta je do ponavljanja prkosa došlo!
INAT SE NE MOŽE OBJASNITI KAO POKAZIVANJE I DOKAZIVANJE
Kao osnovno, inat se ne može definirati kao pokazivanje ili kao dokazivanje, dakako prkosa. Odnosno, neosporno je da se radi o potvrđivanju (prkosa). Naime, potpuno je jasno da čovjek ima samo jedan cilj u slučaju kada se inati – dakle, kada ponavlja svoje prkosno djelovanje – a to je da ne dopusti da neugode utječu na njega, na njegove želje! Prema tome, pokazivanje i(li) dokazivanje svakako nije cilj čovjeka u slučaju kada se inati.
U inatu se ponekad radi o pokazivanju ili dokazivanju čovjeka (nekome drugome, ili samome sebi) da ne odustaje od vlastitih želja, od vlastite volje – no, neizbježno tek u cilju da osigura da prestane ta prijetnja da se upravlja njime! Dakle, kada bi čovjeku bilo važno jedino to da kroz inat nekome, ili samome sebi, nešto dokaže – time ne bi ostvario svoj glavni cilj! Uostalom, dokazivanja se zasnivaju na ispunjavanju (nekog) hira.
Usput rečeno, inat se može događati u neprekinutom vremenskom slijedu, ali I u vremenskim razmacima! Primjerice, u slučaju kada se čovjek inati drugoj osobi recimo na način da joj ne želi odgovarati na pitanja – dakako da se to može događati u neprekinutim, ali I isprekidanim vremenskim razmacima! Dakle, radi se jedino o ponavljanju prkosa – odnosno o potvrđivanju prkosa!
ČOVJEK SE INATI I SAMOM SEBI
Inat se, jednako kao I prkos, događa čovjeku I u odnosu prema samome sebi. Dakle, radi se samo o tome da u inatu čovjek ponavlja prkosno djelovanje prema samome sebi.
C
SVRHA (OSJEĆAJA) INATA
SVRHA OSJEĆAJA INATA JE U TOME DA PREDSTAVLJA NEOPHODNU POTREBU ČOVJEKA DA SE BORI PROTIV NEZADOVOLJSTVA I NEUGODA TAKO DA NE PRESTAJE NEGO NASTAVLJA BORITI SE PROTIV TOGA DA SE UPRAVLJA NJIME, ODNOSNO NJEGOVIM ŽIVOTOM
Kao osnovno, inat je osjećaj kojime se čovjek bori protiv nezadovoljstva, odnosno neugoda.
Ukratko, svrha osjećaja inata je naprosto u tome da prisiljava čovjeka na to da nastavlja, odnosno da ne prestane boriti se protiv prijetnje da se upravlja njime, odnosno njegovim životom – sve dok prijetnja traje!
Drugim riječima, u inatu čovjek ima potrebu potvrditi I potvrđivati svoju volju – odnosno to da upravlja samim sobom, te da ne misli dopustiti da se upravlja njime I njegovim životom – sve dok prijetnja, a zapravo neugoda traje!
INAT JE SAMO PRKOS KOJI SE PONAVLJA
Kao osnovno, inat je – samo prkos! Dakle, inat se ni u jednom svom dijelu ne razlikuje od prkosa. Odnosno, upravo sve što se u inatu događa jedino je I isključivo prkos – no, s tim da se prkos ponavlja!
Inat je samo potvrđivanje prkosa. Čovjek se inati samo zato što ne prestaje prijetnja tome da se upravlja njegovom voljom. Dakle, u inatu čovjek samo ponavlja prkos, ponavlja djelovati prkosno – I to naprosto zato što ta prijetnja da se upravlja njime još traje!
ČOVJEK OSJEĆA INAT – U SVAKOM TRENUTKU
U biti, bez inata – dakle, bez stalnog, odnosno bez ponavljajućeg odpupiranja tome da se upravlja njime, a zapravo njegovim željama I potrebama – čovjek ne bi mogao ostvariti zapravo ni jednu svoju želju I potrebu! Naime, čovjek je u svakom trenutku prepun neugoda. Štoviše, u svakom je trenutku jedva izdrživo nezadovoljan, a što znači da jedva izdržava neugode.
Prema tome, kada čovjek ne bi ustrajao u tome da odoli neugodama – dakle, kada ne bi nastavljao odolijevati neugodama – uopće ne bi mogao ostvarivati svoje želje I potrebe, a time dakako ni to da (pre)živi!
INAT SE – KAO I OSTALI OSJEĆAJI – ODNOSI NA ŽELJE I POTREBE
Ukratko, čovjek osjeća, odnosno može osjećati inat – jedino u vezi želja I potreba, odnosno unutar ostvarivanja želja I potreba! Drugim riječima, čovjek se inati jedino zato da bi ostvario, I ostvarivao svoje želje I potrebe.